"uci u ime gospodara…

Jasno se vidi iz prvog ajeta prve objave Casnog Kur'ana sveobuhvatnost Božije Rijeci koja nam ukazuje na pravi put objašnjavajuci covjecanstvu principe akide i ispravnog vjerovanja, govoreci o historiji ljudskog roda i njihovom porijeklu, odgajajuci ljudsku dušu, poucavajuci je iskrenosti i cistoj namjeri pri radu, obznanjujuci ko je pravi i istinski Gospodar, ulijevajuci snagu mu’minima za podnošenje napora koji ih ocekuje na putu rada po Božijoj uputi i njenom širenju, vodeci covjeka ka džennetu i zadovoljstvu Uzvišenog Stvoritelja, usmjeravajuci ga putu istinskog znanja i rada po njemu te klonjenju slijedenja strasti i onoga za cim duša žudi. Ovdje su prakticno spomenute, akida, fikh, istorija, dava, odgojni principi i osnovne smjernice onoga što je najpotrebnije covjeku, a bice izloženo i objašnjeno kroz dalji tok Objave. Da se dosta razmišljati i govoriti o ovom kur'anskom ajetu, jer je Rijec Uzvišenog savršena i neiscrpna i uvijek živa, samo je bitno da naide na plodno tlo na kome ce izniknuti i davati svoje plodove u svako vrijeme.

Primjer razmišljanja o Objavi je kao kada gledamo u vodu. Neupuceni ce, zbog bistrine i cistoce vode pomisliti da je plitka i da joj se dno nazire, ali kada zaroni, nece moci doci do dna. Koja je to rijec koja nema svoje granice i koja je to misao kojoj ne vidimo kraja? Koji je to govor koji je savršen i ne može biti zamijenjen boljim, štaviše niti slicnim. Koja je to rijec izrecena, pa kada bismo sve jezike svijeta pretresli, ne bismo našli bolje, i koji je to govor pred kojim covjek staje zacuden uvidjevši njegovu nedostižnu velicinu. To je Govor Uzvišenog Allaha. "Kada bi se ljudi i džini sastali da donesu nešto slicno Kur'anu, ne bi mogli doci sa slicnim Njemu, makar jedni druge pomagali." (Prijevod znacenja El-Isra',88.) Najveci pjesnici na vrhuncu svoje rjecitosti u vremenu koje se odlikovalo izuzetnim napretkom poezije, koji su bili u stanju izreci na stotine neponovljivih stihova koji su pisani zlatnim slovima i iz pocasti prema njima bili kaceni o Kabu, zanijemili su pred ovim govorom i nisu imali odgovor na njega, niti su i pomišljali da bi mogli da mu se suprostave. Kur'an Casni pored toga što koristi najbolje i odabrane izraze, najljepše i najprimjerenije recenice, naci cemo ga da upotrebljava karakteristicna znacenja kojim nema premca. Zbog ovoga i zato što Božija Rijec daje odgovore ljudima na sva bitna pitanja za njih, vidjecemo da su ljudi primali Islam u potpunosti ubijedeni da je istina i jedini pravi put. Oni koji se nisu htjeli pokoriti i priznati istinu, a sa druge strane nisu joj se mogli suprostaviti rijecju i idejama, prihvatili su se onoga što je kudikamo teže, te su uzeti za oružje i borili se protiv Poslanika, sallallahu alehi ve sellem, i njegovih ashaba, radijallahu anhum edžmein, i bijahu poraženi. Casni Kur'an je neiscrpni izvor imana i dokaz velicine Uzvišenog iz koga mu’mini crpe svoju istinsku snagu do Sudnjeg dana. Nikako se ne smije shvatiti da mogucnost novih saznanja iz Objave daje nam za pravo da nešto novo uvodimo ili mijenjamo u vec objavljenoj i protumacenoj vjeri. Bilo je i još uvijek ima onih koji pokušavaju potkrijepiti svoje neispravne i neutemeljene stavove suprotne Kur'anu i sunnetu i radu prvih generacija muslimana kroz mutešabih ajete, koji su manje jasni. Na takve nas upozorava Uzvišeni u slijedecem ajetu: "Oni u cijim srcima je zastrana, željni smutnje i svoga tumacenja, slijede one (ajete) što su manje jasni." (Prijevod znacenja, El-Bekare, 7.)

Prvi ajet sure El-Alek ukazuje na pravi put, kroz istinsko znanje i njegovo iskreno slijedenje u ime Allaha, džellešanuhu, Koji jedini zaslužuje da bude obožavan. Potom nam Uzvišeni spominje iz cega stvara covjeka, kako bi nas podsjetio na tako nešto sicušno od cega nastasmo da se ne bismo oholili i samim tim se osjetili samostalnim, te ne daj Bože, okrenuli se od upute i pravog puta. Kao što nismo sami nastali i nismo neovisni u našem postanku, isto tako ne živimo mimo Allahovih zakona i naš život nema svrhe i propao je ako se ne držimo Allahovih propisa i uputa. Oholost je prvi grijeh koji je Uzvišenom ucinjen, i to je glavni uzrok suprostavljanja Allahu, džellešanuhu, te vjecne nesrece i ulaska u Džehennem. Vidjecemo da prokleti šejtan pored toga što je znao istinu i jedno vrijeme bio pokoran Uzvišenom, nakon što se uzoholio i odbio pokornost Stvoritelju, istjeran je iz Dženneta i vjecno udaljen od Allahove milosti i to sve zbog kibura (oholosti). I zato kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Ne ulazi u Džennet onaj u cijem srcu ima koliko trun oholosti." (Muslim) U posebnom spominjanju stvaranja covjeka, nakon što je vec spomenuto stvaranje uopceno u koje ulazimo i mi, vidimo pocast koju iskazuje Uzvišeni covjeku i pažnju koju mu pridaje, a od te pažnje je i ovo što nas poucava svakom hajru i upucuje na pravi put. Naucnici su otkrili savremenom tehnikom da je zametak covjeka u prvom stadijumu njegovog razvoja upravo zakvacak, baš onako kako je to Kur'an rekao prije cetrnaest vijekova, što ukazuje na njegov Božanski izvor i savršenstvo i da to nikako nisu tada mogli reci ni svi ljudi svijeta da su se sastali. Danas nam ova i ovakva saznanja još više jacaju iman i ucvršcuju nas pred mnogobrojnim iskušenjima kojima je izložen islamski ummet. Sve više ljudi, a posebno naucnika, vidimo u ovom vremenu da primaju Islam, vidjevši ove mu’džize (ono što prevazilazi ljudski razum) i uvjerivši se da je ovo zaista istinska objava Jedinog Stvoritelja, baš kao što su ljudi u vrijeme Musaa, alejhisselam, koji su vidjeli kako oživljava mrtve, Allahovom odredbom. Da nas Uzvišeni ucini od pomagaca Njegove vjere i iskrenih boraca za nju.