reakcije iz sudana

Kartum je pripremio cjelovit odgovor u vezi sa americkim stanovištima i optužbama upucenim Vladi.Odgovor sadrži brojne cinjenice u vezi sa optužbama za kršenja ljudskih prava, , terorizam, humanitarnu pomoc, potkrepljujuci to pohvalama nekih medunarodnih organizacija za napore koje ulože Kartum na tom polju, što negira Vašington negira i prekriva s ciljem da pripremi negativnu klimu spram vlasti Sudanu.
Ministar vanjskih poslova Sudana u obracanju ministrima vanjskih poslova arapskih zemalja iznio je sudanske stavove ustvrdivši:

Na polju prava

Medunarodna zajednica ispitala je stanje ljudskih prava u Sudanu prilikom 55. zasjedanja Komisije za ljudska prava održane, u Ženevi u aprilu 1999. godine .Prisutni su donijeli odluku kojom pozdravljaju pozitivna dostignuca u Sudanu, a od njih su:

- Potpisivanje Kartumskog sporazuma o miru, 1997. god. baš u perioduu kojem Kongres SAD optužuje sudanske vlasti da se zalažu za rat.

- Prihvatanje od strane sudanskih vlasti - proglas “Ikad “– kao osnovu za pregovore.

- Sudanski pozivi posebnom izvjestitelju koji se bavi ljudskim pravima u Sudanu kao i poziv specijalnom izvjestitelju za vjerski fanatizam i drugim službenicima u Uedinjenih nacija, koji se bave ljudskim pravima da posjete Sudan. Komisija za ljudska prava u Ženevi je pozdravila spremnost na saradnju koju je pokazala Vlada Sudana.

- Dobrovoljno obavezivanje vlasti u Sudanu da ce se pridržavati procesa utemeljenja demokratije, sa željom da se uspostavi demokratska vlada koja ce biti podvrgnuta odgovornosti i koja ce garantovati ljudska prava i temeljne slobode u sudanskom ustavu, osnovati ustavni sud i dati veci prostor slobodi izražavanja i oporbi.

- Oslobadanje politickih zatvorenika i ulaganje napora za rješavanje problema nezbrinutih u Sudanu, kao i saradnja Vlade sa posebnim izaslanikom generalnog sekretara UN zaduženog za brigu o djeci u podrucjima oružanih sukoba, prilikom njegove posljednje posjete Sudanu.

- Tom odlukom pozdraviljena je saradnja sudanskih vlasti sa biroom koordinatora za ljudska pitanja koji pripada UN i akcijom “Arterija života” kao što su pozdravljeni i vladini napori da usklade zakone u zemlji sa aktuelnim poveljama o ljudskim pravima.
Takva ostvarenja i pozitivni napredak u oblasti ljudskih prava, što je navedeno i u službenoj povelji UN argumenti su koji svjedoce protiv neutemeljenih stavova na kojima se bazirala americka antisudanska politika.
Sudanska vlada ucinila je i druge korake na polju poštivanja ljudskih prava a najvažniji su: tokom 1999 usvojen je novi zakona o sudanskoj bezbjednosti, koji odgovara medunarodno piznatim normama kao što su: odlucna sudska kontrola i parlamentarna kontrola kako bi se osigurala osnovna prava i slobode u slucajevima pojedinacnih hapšenja.

Na polju humanizma:

1. Sudanska vlada ponudila je nove inicijative na polju štednje i transporta humanitarne pomoci za napaceno stanovništvo, a najvažnija akcija je “Arterija života” koja je od 1998.g. urnek kako se povode akcije humanitarne pomoci u podrucjima sukoba i ratova.
Inicijativa je pohvaljena i prihvacena i na svjetskom nivou, za što su pohvale stigle i kroz odluke Generalne skupštine UN tokom proteklih deset godina, a posljednja takva odluka donesena je na pedeset i trecoj redovnoj sjednice Generalne skupštine.

2. Vlada je zatražila potpunu obustavu vatre, da bi se pojacao i obezbijedio tok humanitarnih akcija, te istovremeno ponudila dotad nepoznatu olakšicu uporedo sa pogoršanjem humanitarnih prilika u podrucju Bahrul Gazala 1998.g. što je potvrdeno i u izvještaju generalnog sekretara UN. Od tih olakšica je i otvaranje južnih podrucja za humanitarne aktivnosti i dozvola da se povecaju broj i vrsta transportnih aviona u tom podrucju kao i vrsta humanitarnih artikala, kao i znacajno ucešce u izgradnji “bijele baze” uz obezbjedenje dodatnih deset hiljada tona hrane, kao i davanje olakšica za kretanje radnika UN i humanitarnih organizacija.
Vijece bezbjednosti u maju 1998.god. pohvalilo je saradnju sudanske vlade sa medunarodnom zajednicom, da bi se izbjeglo pogoršanje stanja stanovništva u podrucju Bahruk Gabal. Takode generalni sekretar UN pohvalio je stavove Vlade i napore koje je ulagala za vrijeme te tragedije.

Saglasnost Vlade da se dozvoli izslanstvu UN dolazak na brda Nobu donijelo je nove važne poene sudanskim vlastima, posebno na polju saradnje sa humanitarnim i drugim medunarodnim organizacijama i institucijama.
Znacajan pomak predstavlja i osnivanje strucne komisije za humanitarnu pomoc, a postojanje i rad komisije od posebnog su znacaja za izgradnju medusobnog povjerenja izmedu Vlade i pobunjenika.

Generalna skupština, povodom vanrednih dešavanja u Sudanu pozdravila sudansko potpisivanje posebnog sporazuma o zabrani upotrebe, deponiranja i proizvodnje protivpješadijskih mina. Bilo je to na jednoj od redovnih sjednica tokom 1998. godine.
Audanska vlada primila je zajednicku zahvalu od izvršnog direktora UNICEF-a, i vrhovnog punomocnika za izbjeglicka pitanja (22.04.1998.g) Sudan je iskazao razumijevanje i za slicne medukontinentalne probleme, a ugostio je ucesnike prvog ministarskog kongresa na nivou ministara vanjskih poslova Africkog jedinstva posvecenog problemima izbjeglica, emigranata i povratnika.

Cudno je da je americka rezolucija zanemarila te napore i inicijative na humanitarnom planu i, definitivno i sramotno, stavila se na stranu pobunjenika, što je ohrabrilo njihov pokret, pa su pocinili neljudska djela, kao što je ubijanje humanitaraca 1998. g., obaranje civilnog aviona u Melkalu 1986.god. kao i ubistvo cetvorice aktivista Crvenog krsta u martu 1999. g.

Na polju borbe protiv terorizma

Americka administracija pocela je 1992.g. da optužuje Sudan za podržavanje medunarodnog terorizma. Te optužbe poslužile su joj da okrnji ugled Sudana i da protiv te zemlje uvede medunarodni diplomatski embargo.
Neprijateljska i agresivna propaganda nastavljena je, s vrhunac se desio u avgustu 1998. g. bombardovanjem fabrike “Šifa “, pod izgovorom da je vlasništvo Usame Ibn Ladina i da proizvodi materiju koja se upotrebljava u proizvodnji hemijskog naoružanja.
Shodno službenom memorandumu, sudanska vlada poduzela je niz mjera na polju borbe protiv terorizma, kao što su:

- Ponovno uvodenje zakona o obavezi ulaznih viza od 1996. godine.

- Protjerivanje svih sumnjivih osoba, da bi se prekinuo put tim optužbama.

- Pristupanje Medunarodnom ugovoru o borbi protiv hemijskog naoružanja, kao i potpisivanje pet ugovora na polju borbe protiv terorizma.

- Sudanska Vlada dala je inicijative za rješenje nesuglasica izmedu dvije države; što se odnosi na americke optužbe na racun Sudana za podržavanje državnog terorizma. Sudanski predsjednik Ume Bešir i ministar vanjskih poslova Sudana poslali su predsjedniku Klintonu i americkoj ministrici vanjskih poslova pisma u namjeri rješenja spora, ali te inicijative nisu naišle na pozitivan odgovor americke strane.

- SAD nisu ponudile ni jednog pravog dokaza kojm bi bile potvrdene lažne tvrdnje da Sudan podržava državni terorizam, što jasno potvrduje da su optužbe upucene Sudanu s namjerom poravnavanja nekih politickih racuna, te da bi se poljuljala sigurnost i stabilnost Sudana.

Na polju mira

Realizacija mira bila je strateški izbor sudanske vlade od preuzimanja vlasti 1989. g. Taj izbor poceo se realizovati nacionalnim pregovorima problema mira u septembru 1989. g. zatim tokom brojnih pregovora u Abudži, Antibi i Najrobiju od 1989. do 1993., godine. potom, pod pokroviteljstvom Ikada od 1994. do danas. Iz ovih ikadskih pregovora proizišla je saglasnost Vlade sudana da proglasi nacela pregovora i da prihvati stalni sekretarijat za pregovore.

Sudanska vlada; direktno je pregovarala sa nekoliko južnih grupacija. Pregovori su krunisani potpisom mirovnog sporazuma, aprila 1997. godine, koji je potvrden i Ustavom, koji jamci jednakost medu svim gradanima. To pimirje potvrdilo je i da je rodoljublje osnova ravnopravnosti.

Ugovor je zajamcio principe i osnove za pravednu raspodjelu vlasti, prirodnih bogatstava, kao i potpunu zaštitu ljudskih prava. Ponudio je i pravo na osamostaljenje stanovnicima juga, nakon završetka prelaznog perioda.
Ali, i pored toga, americka administracija ostala je potpuno naklonjena pobunjenicima, zahtijevajuci da im se politicki i materijalno pomogne. Time ih je podržavala u njihovim nakanama, što vodi produženju rata, i nevolja sudanskog naroda, te nestabilnosti u tom dijelu kontinenta.

Upornost SAD da prikaže Sudan krivim, da mu okalja ugled i da ga oslabi, otkriva i potvrduje istinske americke namjere koje su uperene protiv Sudana, njegove uloge, položaja i mjesta koje zauzima medu arapskim, islamskim i africkim svijetom, kao i protiv prava sudanskog naroda da uživa svoja ekonomska bogatstva i obavi slobodne politicke i socijalne (društvene) izbore.

Iz casopisa “El-Mudžtema’a”
S arapskog preveo:
dr. Sulejman Topoljak