alija bin ebi talib, r. a.

Puno ime mu je Alija bin Ebi Talib bin Abdul-Mutalib bin Hišam bin Abdu-Menaf bin Kusajj bin Kilab bin Ka'b bin Lu'j el-Kurejši. Majka mu je bila Fatima bint Esad bint Hišam. Nosio je nadimak Ebu Hasan po svome sinu. Bio je amidžic i zet Poslanika, s.a.v.s., te je jedan od onih kojima je Allah, dž.š., obecao Džennet.

Islam je primio kao desetogodišnjak i broji se kao prvo dijete u Islamu, što takoder govori o njegovom ugledu. Islam je prihvatio kada je jedne prilike zatekao Poslanika, s.a.v.s., i Hatidžu, r.a., da obavljaju namaz, te ga je zatim Poslanik pozvao u Islam. Kao dijete, Alija, r.a., odrasta u Islamu. On vec u pupoljku svoga života biva odgajan od najveceg odgajatelja svijeta. Kao takav Alija, r.a., se okitio svim pozitivnim osobinama. Bio je nadaleko poznat po znanju, njegovi dvoboji su svjetionici historije i svjedoci njegove hrabrosti. Bio je stidan, moralan i obrazovan. Isticao se izrazitom fizickom snagom i nikada nije pobijeden u dvoboju. Bio je srednje visine, visokog cela, tamnoput, krupnih ociju i lijepa lica. Nosio je veliku bradu. Alija, r.a., je bio izuzetno blizak sa Poslanikom, s.a.v.s. To vidimo i u dogadaju bratimljenja izmedu muhadžira i ensarija. Naime, Poslanik, s.a.v.s., se bio pobratimio sa Alijom, r.a. Njegova hrabrost i važnost u samim pocecima Islama vidimo i u njegovom lijeganju u postelju namjesto Poslanika, kada su Kurejševici spremali atentat na Resulullaha, a.s. Tu noc su Poslanik, s.a.v.s., i Ebu Bekr, r.a., ucinili hidžru. Alija, r.a., je hidžru obavio tri dana poslije. Sam je rekao o svojoj hidžri:"Kada je Poslanik, a.s., izašao prema Medini, naredio mi je da ostanem kako bih vratio ljudima povjerene emanete, zbog kojih je i imao nadimak "Povjerljivi". Ostao sam tri dana i pojavljivao se nakon što bih odsustvovao dan, a potom sam napustio Mekku. Slijedio sam Poslanikove, s.a.v.s., tragove, dok nisam došao do plemena Benu Amr bin Avf. Zatim sam otišao do kuce Kusama bin el-Hidma u kojoj se Poslanik odmarao." Kada je cuo da je Alija stigao, Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Zovnite mi Aliju!", a ashabi rekoše da su mu noge otekle i da nije u stanju da hoda. Poslanik, s.a.v.s., je otišao do njega, zagrlio ga i zaplakao. Njegova stopala je navlažio pljuvackom i zamolio Allaha da ga izlijeci. Aliju, r.a., poslije toga više nikada nisu zaboljele noge.Za vrijeme Poslanika, s.a.v.s., je bio istaknuti mudžahid i alim. U knjigama historije se spominje mnoštvo imena istaknutih mušrika koje je svojom sabljom ubio Alija, r.a.,

O sebi kazuje: "Poslao me je Poslanik, s.a.v.s., u Jemen, pa sam upitao: "Allahov Poslanice! Šalješ me u Jemen, pitat ce me o presudi, a ja necu znati?" Poslanik mi rece: "Pridi!" Prišao sam mu, a on je udario rukom u moja prsa i rekao:"Gospodaru, ojacaj njegov govor i uputi mu srce!" Tako mi Onoga Koji je dao da zrno proklija i Koji je stvorio ljude, poslije toga se nikada nisam dvoumio u presudi medu dvojcom." Ljudi su voljeli Aliju, r.a. Amr bin Se'id bin el-As je jednom upitao Abdullaha bin Ajjaša bin Ebi Rebiu:"Amidža, zašto ljudi hrle Aliji, r.a.?" Abdullah mu rece: "Braticu, kod njega možeš naci prekaljenost u nauci. Uglednog je roda, medu prvim je primio Islam, zet je Allahova Poslanika, s.a.v.s., poznavao je sunnet, bio je “spas” na bojnom polju i darežljiv nevoljnicima i potrebnim, neka je Allah njime zadovoljan!"

HILAFET

Nakon što je mucenicki izvršen zlocin nad Osmanom bin Affanom, r.a., trecim halifom, 18. zul-hidžeta 35. god. po Hidžri (20.7. 656. god. po Isa, a.s.), pocinje vrijeme velikih smutnji i borbi koje je najavio Poslanik, s.a.v.s. Ovi sukobi su imali teške posljedice na sav islamski svijet. Stanovnici Medine, medu njima i neki buntovnici, vrše pritisak na Aliju, r.a., da prihvati položaj i odgovornost halife. Medu muslimanima, bezvlašce i klica sukoba je šejtanskim umom i munafickom rukom posijana. Da bi ovome stao u kraj, Alija, r.a., je prihvatio položaj halife, te odmah od svih zatražio da mu ucine prisegu koja je od halifinog prava. Zatim je održao cuvenu hutbu:

"Allah je objavio Knjigu u kojoj je Uputa i objašnjenje dobra i zla. Uzmite dobro, a klonite se zla. Farzovi koje obavljate radi Allaha odvest ce vas u Džennet. Allah je zabranio stvari koje nisu nepoznate, i ucinio je pravo muslimana precim od svega na dunjaluku. Allah je iskrenošcu i tevhidom povezao sve muslimane. Musliman je onaj od cijeg su jezika i ruku mirni ostali muslimani, osim kada pravo zahtjeva drugacije. Musliman se ne smije uznemiravati, osim s pravom. Razmišljajte o zajednickim interesima, a svakom od vas ce doci smrt. Ljudi su ispred vas i smrt vas uvijek prati. Blago postupajte jer vas Ahiret ocekuje. Bojte se Allaha u postupcima prema ljudima. Bit cete pitani cak i za zemlju i za stoku. Pokoravajte se Allahu i nemojte Mu griješiti. Ako vidite dobro djelo, okoristite se od njega, a ako vidite zlo, ostavite ga. Sjetite se kada vas je bilo malo i kada ste bili nemocni na Zemlji!"Neki namjesnici, od kojih je i bliski Osmanov, r.a., rodak Muavija, ne dadoše bej'u - prisegu na vjernost Aliji, r.a. On nije poduzimao ništa želeci da se duhovi stišaju, te da se islamska država vrati u stanje koje ce koliko toliko biti normalno. U suštini prvi zadatak i problem s kojim se suocio Alija, r.a., je bio: kako se postaviti naspram buntovnika i ubica Osmana, r.a. Ugledni ashabi su takoder smatrali da je neophodno da se ubice odmah kazne. Naravno, ovo je stajalište imala i Osmanova, r.a., porodica i rodaci. Alija, r.a., kao halifa svih muslimana, nakon dugog idžtihada i razmišljanja o ovom pitanju, odluci da je neophodno prvo ujediniti muslimane, a zatim kazniti sve krivce. Neki ashabi su u Mekki ucinili drugaciji idžtihad i krenuše ka Iraku da pobiju Osmanove, r.a., ubice sa oko 3 000 muslimana. I zaista, pogubiše brojne saucesnike u ubistvu treceg halife. Alija, r.a., da bi zaustavio ubijanje muslimana i podizanje daljih tenzija, diže bajrak i okuplja vojsku, te krece put Iraka.Kada je stigao u Irak, tamo su razilaženja vec uzela maha, a oni koji su konstantno podsticali ta razilaženja, bili su munafici koji su i inicijatori mnogih zlih dogadaja. Alija, r.a., otpocinje pregovore sa svim stranama, kako bi sve prošlo bez prolijevanja muslimanske krvi koja je, kako je to pojasnio Poslanik, s.a.v.s., na Oprosnom hadždžu, sveta za sve ljude svijeta, osim sa pravom.

Majka vjernika, Aiša, r.a., je takoder došla u Irak radi mirenja ljudi. Stvari su se time dodatno zakomplicirale. Kulminacija je bila u toku. Alija, r.a., je u toku pregovora pristao da iz svoje vojske odstrani sve one koji su bili u Medini za vrijeme nemilih dogadaja, iako je tu bio veliki broj njemu najodanijih vojnika. Kada su Osmanove ubice vidjele da se klupko razmotava, te da ce biti okrivljeni i osudeni u toku noci, napadoše na ove Alijine, r.a., vojnike koji pomisliše da su pregovori završeni te da je rat nastupio. U toj noci nije se znalo ko ubija koga i radi cega. Krvi je bilo na sve strane. Bitka je potrajala i dobila je naziv " Vak'atul džemel" - "Bitka kod deve", jer je Aiša, Majka vjernika, r.a., jahala na devi koja je jednog trenutka posrnula te su obje strane ili više njih, pohrlili kako bi "sacuvali" majku vjernika od onih drugih.Bitka je prestala, a Alija, r.a., kao "pobjednik" plemenito i mudro nareduje da se ne smiju progoniti bjegunci, ubijati ranjenici, niti pljackati grad, niti mještani. Aišu, r.a., je uz svu cast koja joj pripada, otpremio sa njenim bratom Muhammedom u Medinu. Nakon ove "pobjede", munafici se sve više povlace a stanovnici Iraka i ostalih dijelova islamske države, sem Sirije (Šama) gdje je bio namjesnik Muavija, priznaju Aliju, r.a., za halifu muslimana. Alijine vojske krenuše uz Eufrat, pojacane sa jedinicama iz Azerbejdžana i Hamadana. Kod mjesta Siffin sretoše se sa Muavijinim trupama. Alija, r.a., želi pregovore, ali Muavija ih ne želi jer je vec prije cuo da je halifa krenuo ka njemu, te se bio spremio za boj i ne htjede dati prisegu Aliji, r.a. Tada se zametnu jedna od najkrvavijih drama Ummeta Muhammeda, s.a.v.s. Borba zvana "Bitka na Siffinu", je trajala punih mjesec dana. Svaki dan je bila jedna ili dvije bitke. Ratna sreca je cas bila na jednoj, a cas na drugoj strani. Alija, r.a., opet inicira pregovore, a nakon što su se i oni otegli u nedogled, Alija, r.a., je postrojio vojsku i uputio dovu Allahu:

"Gospodaru moj, Gospodaru svoda natkrivenoga i cuvanoga, o Ti Koji Si ucinio da on bude noci i danom, o Ti Koji Si na njemu ucinio putanju Sunca i Mjeseca, i stanište zvijezdama, i nastanio Si ga melekima koji se ne umaraju u ibadetu i pobožnosti, o Gospodaru Zemlje, koju Si ucinio prebivalištem ljudi i životinja, i onoga što ne možemo izbrojati od vidljivoga, i mnoštva koje ne vidimo, Gospodaru ladi koje morem plove s korisnim tovarom za ljude, Gospodaru oblaka potcinjenih, koji izmedu nebesa i Zemlje plove, Gospodaru dubokih i velikih mora, koja okružuju naše kopno. Gospodaru brda ucvršcenih, koje Si stvorio da se Zemlja ne potresa, a stvorenjima dao da korist iz njih vade, ako nam danas daš pobjedu - zaštiti nas od smutnje i nereda i uputi nas Istini, a ako oni pobijede - podari mi šehadet, a moje ashabe sacuvaj od smutnje. " Zatim je otpocela velika bitka u kojoj su Muavijine trupe bile skoro savladane, a Alijine su skoro bile došle do Muavijina šatora. Tada se neko od njih dosjeti te da ne bi bili poraženi, upotrijebi varku i naredi da se nekoliko stotina Mushafa izdigne na koplja, te da se vice: "Neka nam sudi Allahova knjiga!" Alija, r.a., pristade i izgubi gotovu "pobjedu" iz ruku. Na pregovorima je usaglašeno da se u mjesecu ramazanu u "Dumetul - džendelu" sastanu Amr bin el-As, r.a., ispred Muavije, i Ebu Musa el-Eš'ari, r.a., ispred Alije, te da riješe pitanje Hilafeta, a da vojske ostanu na svojim položajima. Mnogim pristalicama Alijinog, r.a., idžtihada ovo se nije svidjelo, te njih oko 10 000 bezuvjetno zatraži da se odustane od ovog "suda". Kada im ovo ne uspije, odvojiše se i nazvaše se HAVARIDž ili HARIDžIJE odakle nasta prva sekta u Islamu. Odmah potom izabraše Abdullaha bin Vehba za svog halifu, u ševalu 37. god. Otprilike tada nastaje i druga sekta, ŠIJJE, koji su se odvojili sa mnogo cudnih, pretjeranih vjerovanja i traženja. Alija, r.a., ovo nije prihvatio te se spremio da svrgne Muaviju, on se obrati haridžijama da mu pomognu ali oni, s obzirom da su sve ucesnike pregovora izmedu Alije i Muavije proglasili nevjernicima, oni to odbiše. S druge strane cete vjerne Aliji, r.a., su zahtijevale da se prvo obracuna sa haridžijama, a zatim sa Muavijom. On protiv njih povede rat i skoro da ih istrijebi 8. safera 38. god. kod Nahrevana.Nakon toga sastadoše se trojica haridžija i dogovoriše da ubiju: jedan Aliju, drugi Muaviju, a treci Amr bin el - Asa. Samo je prvi, Abdurrahman Muldžem el - Hamiri uspio, a druga dvojica nisu i ubijeni su pri samom pokušaju. Kada je Alija, r.a., rano ujutru izašao da klanja sabah - namaz, 15. ramazana 40. god. po Hidžri, biva napadnut i smrtno ranjen od udarca u glavu. Ubica bi uhvacen. Nakon ovoga Halifa pozva svoja dva sina Hasana i Husejna, i rece im:"Savjetujem vam da se bojite Allaha! Ne cinite nepravdu na dunjaluku, pa makar vam bila ucinjena. Nemojte plakati za onim što vam je uskraceno. Govorite istinu, budite milostivi prema sirocetu i pomozite nevoljnika. Budite nasilniku protivnici, a onome kome je nasilje ucinjeno, pomozite. Radite po Kur'anu, a po pitanju vjere ne bojte se nicijeg prigovora." Nakon toga, neposredno prije edžela, Halifa je naredio da se zapiše njegov vasijjet - oporuka koja glasi:

"Ovo je oporuka Alije sina Ebu Talibovog. Oporucujem da nema boga sem Allaha a Muhammed, a.s., je Njegov rob i Njegov Poslanik. Allah je po Svome Poslaniku poslao uputu i vjeru istinitu da bi je uzdigao iznad svih vjera makar ne bilo pravo mnogobošcima. Zatim, "Klanjanje moje, obredi moji, život moj i smrt moja, doista su posveceni Allahu, Gospodaru svjetova, On nema saucesnika. To mi je naredeno i ja sam prvi musliman". Cvrsto se Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! Cuvajte rodbinske veze, da bi vam Allah olakšao polaganja racuna. Tako mi Allaha, Allah je uz jetime i nemojte im se izrugivati i udarati ih. Allaha mi, Allah je sa vašim komšijama i oni su oporuka vašeg Poslanika, a.s., koji nije prestajao da nam ih spominje dok nismo pomislili da ce komšije imati pravo na naslijede. Allaha mi, Allah je uz Kur'an, pa neka vas ne preteknu drugi u postupanju po Kur'anu. Allaha mi, Allah vas gleda dok ste u džamijama u namazu i ne ostavljajte ih prazne, jer ako su prazne, nece biti ni nadgledane. Allaha mi, Allah pomaže u borbi na Njegovom putu kada založite živote svoje i imetke svoje. Allaha mi, Allah je uz zekat, on gasi Gospodarevu srdžbu. Allaha mi, Allah podržava onoga ko odbrani Poslanika, s.a.v.s., pa ne dozvolite nikako napad na njega u vašem prisustvu. Allaha mi, Allah je uz bijednika i siromaha, pa ih pozovite da im podijelite ono što je kod vas. Allaha mi, Allah je uz vaše podanike. Namaz! Namaz! Ne bojte se u ime Allaha nicijeg prijekora. Govorite lijepe rijeci, kao što vam je to Allah naredio. Ne ostavljajte naredivanje dobra, a odvracanje od zla, pa da vam vladari postanu najgori od vas, zatim cete Allaha moliti, a dove vam nece biti uslišane. Dužnost vam je da se pazite i potpomažete, da ne izbjegavate jedan drugoga, da ne prekidate medusobne odnose i da se ne razjedinjujete. Pomažite jedni druge u dobrocinstvu i cestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu. Bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava. Allah vas cuvao, o, Poslanikovo, a.s., potomstvo, i cuvao vas kao što je cuvao Svoga Poslanika. Molim Allaha da vas pomogne! Neka je na vas selam i milost Allahova!”

Nije prestajao izgovarati šehadet sve dok mu duša nije napustila ovaj svijet.

NEKE VRLINE ALIJE BIN EBI TALIBA r.a.

On, r.a., je jedan od deseterice kojima je obecan Džennet, još za vrijeme svoga života. Njegov trud na Allahovom, dž.š., putu je neupitan. On je covjek kojeg je Poslanik, s.a.v.s., odabrao da bi se s njim pobratimio kada je bratimio muhadžire i ensarije. Prisustvovao je prisezi zvanoj "Ridvan" koju Allah spominje rijecima: "Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost prisegli…" (Prijevod znacenja -El-Feth, 18.) U vjerodostojnim predajama se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao na dan Hajbera: "Zastavu cu svakako dati onome ko voli Allaha i Njegova Poslanika, i koga vole Allah i Njegov Poslanik. Allah ce mu dati sigurnu pobjedu." Bio je to Alija, r.a.

On je Poslaniku, s.a.v.s., bio na nivou pomocnika što vidimo i u hadisu:"Ti si kod mene kao što je Harun kod Musaa, s tim, što poslije mene više nema poslanika" (prenosi Muslim)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je zajedno blagoslovio Aliju, Fatimu, Hasana i Husejna. Jednom prilikom je Resulullah, s.a.v.s., upitao svoje amidžice: "Koji od vas ce me štititi i prijateljevati sa mnom, na dunjaluku i ahiretu?"

Alija rece: "Ja". Allahov Poslanik, s.a.v.s., na ovo rece: "On je moj prijatelj i na dunjaluku i na ahiretu." Potom je uzeo svoj ogrtac i njime pokrio Aliju, Fatimu, Hasana i Husejna i rekao: "Allah želi od vas grijehe otkloniti, o porodico Poslanikova" (prenosi Tirmizi)

Neka Allah najboljom nagradom nagradi Aliju bin Ebi Taliba, cetvrtog halifu muslimana!