Šafije smatraju da žena u trudnoci, ako bi vidjela krv, pa makar se i ne radilo o njenim ustaljenim terminima menstruacije, da je rijec o mjesecnom ciklusu, pod uslovom da vrijeme pojavljivanja krvi ne traje krace od jednog dana i jedne noci i da ne traje duže od petnaest dana, pa makar uocena krv i ne posjedovala svojstva koja je imala prije trudnoce.
Malikije takode smatraju da žena u trudnoci može da ima menstruaciju. Ako bi trudnica vidjela tragove krvi nakon dva mjeseca trudnoce, onda bi se, otprilike, odredilo trajanje menstruacije u vremenu od dvadeset dana, pod uslovom da se krv ne prestane pojavljivati. Dužinu menstruacije od dvadeset dana racunace sve do šestog mjeseca trudnoce. Ako tragove krvi uoci i nakon tog perioda, onda ce za trajanje menstruacije uzeti period od trideset dana. Ako tragovi krvi uoce u prvom ili drugom mjesecu trudnoce, onda se za period trajanja menstruacije uzima uobicajeni ciklus prije trudnoce.
Hanefije i hanbelije smatraju da trudnica ne može imati menstruaciju.
POJAVLJIVANJE KRVI (KOJA SE UBRAJA U ISTIHADU) KOD TRUDNICE
Šafije i malikije smatraju da trudnica može da ima menstruaciju od pocetka trudnoce do njenog kraja, a krv koju primijeti trudnica smatra se menstrualnom krvlju i u tom slucaju postupa se kao i kada je u pitanju uobicajeni menstrualni ciklus..
Hanefije i hanbelije smatraju svaku vrstu krvi koja se pojavi u toku trudnoce istihadom.
Neki fakihi smatraju da žena može da ima menstruaciju sve dok se dijete u njenoj utrobi ne pocne kretati; dok drugi smatraju da je rijec o vremenu od cetrdeset dana od pocetka trudnoce. Ako posegnemo za medicinskim saznanjima, vidjet cemo da dijete u utrobi majke ne popunjava u potpunosti unutrašnjost maternice sve do treceg mjeseca trudnoce, pa prema tome, spadanje bilo cega od matericnog plašta (a obicno do toga dolazi u hajzu) cini tu krv vrlo slicnu menstrualnoj. I pored cinjenice da se ta krv rijetko pojavljuje, može se, zbog svojstava koja posjeduje tokom prva tri mjeseca trudnoce smatrati menstrualnom krvlju.
Nakon tog perioda, to je rezultat povrede placente (posteljice) koja rezultra pobacajem, bilo da je to samo upozorenje ili stvarni pobacaj. Ako se tradi o pobacaju onda se ta krv može zvati nifasom; zbog toga što se fikhski ucenjaci slažu da se krv uzrokovana pobacajem smatra nifasom, a Allah, dž.š, najbolje zna.
POLNI ODNOS U TOKU MENSTRUACIJE:
Rekao je Uzvišeni Allah u suri El-Bekare: “I pitaju te o mjesecnom pranju. Reci: “To je neprijatnost.” Zato ne opcite sa ženama za vrijeme mjesecnog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju. A kada se okupaju, onda im prilazite onako kako vam je Allah naredio.-Allah zaista voli one koji se cesto kaju i voli one koji se mnogo ciste.”
Imam Muslim bilježi rijeci Poslanika, s.a.v.s: “Jevreji su svoje žene za vrijeme dok im traje menstruacija istjerivali iz kuca i ne bi sa njima zajedno jeli, a niti imali polne odnose” -pa su pitali drugovi Allahova Poslanika, s.a.v.s, šta ce da rade (sa svojim ženama koje su u takvom stanju), pa je rekao: “Radite sve osim polnog odnosa”.
Buharija i Muslim bilježe hadis od Aiše, r.a, da je Poslanik, s.a.v.s, milovao svoje žene (koje su imale mjesecno pranje) preko odjece.
Prenosi Ummu Seleme, r.a, da je ležala sa Poslanikom, s.a.v.s, u jednom od šatora, pa je u tom momentu osjetila da je dobila menstruaciju i udaljila od Poslanika, s.a.v.s, nakon toga je pozva plemeniti Poslanik, s.a.v.s, i rece joj: “Jesi li dobila mjesecno pranje?” Pa je ona na to potvrdno odgovorila. Približio ju je sebi i ona je tako ležala zajedno s njim, s.a.v.s, u jednom šatoru.” (Bilježe Buharija i Muslim)
Buharija i Muslim bilježe od Aiše, r.a, da je ona cešljala glavu Allahovog Poslanika, s.a.v.s, koji je bio u i’tikafu u mesdžidu, a ona je bila u svojoj kuci i imala je mjesecno pranje. Poslanik, s.a.v.s, bio je nasljonjen u njezinoj sobici i ucio Kur’an a ona je imala mjesecno pranje…
U onome što smo prethodno naveli postaje jasnim islamski stav prema ženi koda ima mjesecno pranje. Islam je ne smatra necistom, kao što je slucaj sa mnogim prijašnjim narodima, ciji muški sljedbenici nisu htjeli ni da jedu ili piju sa ženam u takvom stanju, vec su se potpuno udaljavali i ogradivali od njih, ne dozvoljavajuci im da svojim dodirom nešto “oneciste”. Tako se navodi u Lavijinom Sifru, petnaesto poglavlje Tevrata u koje vjeruju i po njemu se vladaju jevreji i kršcani do dana današnjeg:
“Koja žena bude imala oticanje tekucine, a ta tekucina bude krv iz njena mesa, bice sedam dana u stanju menstruacije i svako ko je dotakne onecistice se. Ko dotakne njenu posteljinu, treba da opere svoju odjecu i treba da se okupa vodom, te ce ostati necist sve do veceri. Ako bi covjek legao zajedno sa njom u postelju, onda ce zbog njezine menstruacije biti necist sedam dana. Posteljina na kojoj ona tokom ciklusa spava necista je.”
“Svaki onaj ko je dotakne bice necist, ako bi sa njom legao covjek u postelju, onda ce biti necist sedam dana; a posteljina na kojoj ona leži je necista.”
Tako govore jevreji a slijede ih kršcani, pošto se i jedni i drugi drže knjige kojoj su dali ime Stari zavjet.
Što se tice Poslanika, s.a.v.s, koji dolazi sa milošcu, poslanika ljubavi i poslanika islama, Muhammeda, sina Abdullahova, s.a.v.s, on je ljubio svoje žene dok su imale mjesecno pranje, ukazivao im je ljubav i ležao zajedno sa njima u jednom šatoru, a ako bi se neka od njih udaljila od njega, on bi je dozvao i približio je sebi, lijepo prema njoj postupao i ukazivao joj ljubav, cak je ucio i Kur’an u sobi jedne od njih dok je imala mjesecno pranje. Dopuštao joj je da mu cešlja kosu dok bi bio u i’tikafu u mesdžidu, a ona bila u svojoj kuci i imala mjesecno pranje; pružio bi svoju glavu ka njoj da ga pocešlja, još više od toga, kazivao joj jeda prekrije donji dio tijela i potom je milovao preko odjece.
Da li postoji milost, ljubaznost, uvažavanje i poštovanje prema ževi vece od ovoga… ?! Ne postoji, tako mi Allaha… Majka vjernika, Aiša r.a, imala je mjesecno pranje pred sami dolazak na hadždž, pa je pocela da place. Nakon toga došao joj je ljubazni, uvaženi i milosni Poslanik, s.a.v.s, ukazujuci joj ljubav i rekavši joj da se ne žalosti: “Ovo je nešto što je Allah, dž.š, odredio kcerima Ademovim”, obavljaj sve hadžske obrede osim tavafa oko Kjabe. Rekao joj je Gospodar Uzvišeni: “I pitaju te o mjesecnom pranju. Reci:”To je neprijatnost.” Samo neprijatnost a nije necistoca, ili prljavština ili bilo koji drugi naziv.
Islam ženi, koja je u takvom stanju mnoge stvari olakšava, pocev od vadžiba-obaveznih radnji. Oslobodio ju je obaveze namaza, poštedio je od posta i naredio joj da te dane koje nije postila, naposti u nekom drugom periodu. Njenom mužu naredio je da ne smije imati polni odnos sa suprugom sve dok ima mjesecno pranje, zbog toga što to uzrokuje neprijatnost i ženi i muškarcu.
NEPRIJATNOST MJESECNOG PRANJA
Prilikom mjesecnog pranja u potpunosti se izbacuje membrana koja iznutra prekriva maternicu. Pregledom menstrualne krvi pod mikroskopom, osim crvenih i bijelih krvnih zrnaca, uocavamo komadice membrane koja iznutra prekriva maternicu. Zbog toga maternica biva izranjavana, isto kao što izgleda zguljena koža. Ona biva izložena neprijateljstvu razornih bakterija. U medicini je poznato da krv pruža najbolje okruženje za širenje i uvecavanje mikroba, cime se smanjuje imunitet maternice, tako da ulazak mikroba koji se nalaze na površini penisa predstavlja opasnost za maternicu.
Opasnost se povecava zbog cinjenice da je otpornost vagine na najnižem stupnju prilikom mjesecnog pranja, zbog toga što vagina smanjuje proizvodnju kiselina koje ubijaju mikrobe. Sekret postaje još manje kiseo u nedostatku radnih alkaloida. Kao što se prilikom mjesecnog pranja, do najnižeg stepena smanjuje prisustvo cistecih tvari za vaginu i zidovi vagine, koji su izgradeni od mnogih slojeva komora, postaju tanki prilikom menstruacije, tako i njen zid postaje tanak i sagraden od tankog sloja komora, umjesto mnoštva slojeva koje vidimo u vremenima cistoce. To je najocitije sredinom mjesecnog pranja, zbog toga što se kompletno tijelo sprema za oplodnju.
Zbog svega toga, ulazak muškog polnog uda u stidnicu i vaginu žene prilikom mjesecnog pranja nije ništa drugo do unošenje mikroba u vrijeme kada mehanizmi nisu spremni za odbranu, kao što i prisutnost krvi u vagini i maternici pomaže razvoju i uvecanju broja mikroba.
Kao što je poznato, na koži muškog spolnog organa nalaze se brojni mikrobi, ali ih cistece tvari i kiselina koju proizvodi maternica ubijaju u vrijeme prije ciklusa, dok su prilikom mjesecnog pranja organi za odbranu paralizovani, što pomaže razvoju i uvecanju broja mikroba.
Neprijatnost se ne ogranicava samo na povecanju broja mikroba u maternici i vagini, što uzrokuje upale maternice i vagine cije je lijecenje izuzetno teško i zahtijeva mnogo vremena ili dovodi do drugih posljedica koje cemo inša-Allah, u najkracem spomenuti:
1-Upale se protežu do matericnih kanala, koji bivaju zatvoreni ili uticu na njihove unutrašnje kapilare koji znacajno uticu na izbacivanje jajašceta iz jajnika ka maternici. To dovodi do neplodnosti ili vanmatericne trudnoce, što je najopasniji oblik trudnoce. Došlo je do zaceca u matericnom kanalu koji je izuzetno tijesan, a brzina kojom se razvija plod i okrece u tankom zidnom kanalu dovodi do pucanja matericnog kanala i rijecnog razljeva krvi ka unutrašnjosti stomaka. Ako istog momenta ne dode do brzog operativnog zahvata, dolazi do smrti majke.
2-Upala se proteže do mokracnih kanala, mokracne bešike, mokracovoda i bubrega, a bolesti mokracnih organa su opasne i njihovo lijecenje zahtijeva dug period.
3-Menstruaciju prate bolovi cija se jacina razlikuje od slucaja do slucaja. Vecina žena osjeca bolove i patnje u donjem dijelu leda i donjem dijelu stomaka. Neke žene zbog nepodnošljivih bolova moraju uzimati sredstva za umirenje, a neke se za pomoc moraju obratiti ljekaru.
4-Mnoge žene u vrijeme menstruacije osjecaju strah i tjeskobu, a narocito u njenom pocetku. Brzo uzrujavanje, promjenjivo rasopoloženje i slaba koncentracija opce su karakteristike žene tokom menstrualnog ciklusa. Zbog toga je Poslanik, s.a.v.s, muževima zabranio razvod (tj. da se ženi da talak) dok njihove supruge imaju menstruaciju.
5-Nekim ženama glavobolja je nagovještaj pocetka menstruacije Bolovi bivaju neugodni i mucni, gledanje postaje otežano, a dolazi i do povracanja.
6-Kod žene se smanjuje želja za spolnim odnosom, narocito u pocetku menstruacije. Vecina žena osjeca potpunu odbojnost spram tjelesnih kontakata u toku menstruacije i pribjegava izolaciji i tišini. To je normalna pojava jer je trajanje menstruacije period oticanja krvi iz unutrašnjosti maternice (membrana koje prekriva maternicu iznutra), tako da kompletni organi za razmnožavanje bivaju u stanju koje slici bolesti, tako da polni odnos u takvom stanju nije prirodan i ne postiže pozitivan efekat, vec suprotno, vodi ka velikoj uznemirenosti.
7-Uprkos tome što je menstruacija iskljucivo fiziološka (prirodna) radnja, svaki menstrualni ciklus dovodi do gubitka krvi, posebno ako je menstruacija žestoka i obilna.
8-Za jedan stepen smanjuje se tjelesna temperatura žene zbog toga što se životne radnje u živim celijama u toku trajanja menstruacije spuštaju na najniži stupanj. Rezultat toga jeste smanjenje energije koju proizvodi tijelo, što smanjuje i proces razgradnje hrane.
9-Povecava se oštrina i snaga mikroba u menstrualnoj krvi a narocito mikrobi koji uzrokuju krvarenje, vidi: PRINCIPLES OF INFECTIOUS DISEASES Vol 1, MANDILL, DOUGLAS, BENNETT 1979.
10-Žlijezde slijepog crijeve pogada promjena u toku menstruacije te smanjuju proizvodnju celija bitnih za organizam na najmanju granicu.
11-Rezultat svega je smanjenje tjelesne temperature, pulsa i krvnog pritiska, što utice na pojavu vrtoglavice, malaksalosti i tromosti.
12-Spolni odnos u toku menstruacije ni u kom slucaju ne može dovesti do trudnoce, jer izlazak jajašceta ne može da se upotpuni u toku menstruacije, vec do izlaska jajašceta dolazi prije menstruacije na otprilike dvije pune sedmice (nekada manje ili više za jedan do dva dana), tako je razdoblje oplodavanja i plodnosti veoma daleko tokom menstruacije. Zbog toga spolni odnos u toku menstruacije ne donosi željeni ucinak niti se može ocekivati zacece iz spolnog odnosa u toku menstruacije.
13-Ne ogranicava se neprijatnost samo na suprugu koja ima menstruaciju, ako bi u tom periodu imali polni odnos, nego neprijatnost prelazi i na supruga. Stavljanje muškog spolnog uda u vaginu koja je puna krvi dovodi do povecanja broja mikroba i upale mokracnih kanala, a uvecava se i broj plivajucih i grozdastih mikroba.
14-Prema istraživanju profesora Abdullaha Baselamete, izloženom na Šestom kongresu ljekara u Saudijskoj Arabiji, spolni odnos u toku menstruacije može biti jedan od uzroka raka grlica maternice. Medutim ta postavka zahtijeva dodatno proucavanje i potvrdivanje.
Mikrobi iz mokracnog kanala prelaze na prostatu i mokracnu bešiku. Do upale prostate dolazi vrlo brzo, a sam proces je dugotrajan zbog mnogo tijesnih zavijenih kanala. Vrlo rijetko koriste se antibiotici. Ako se upalni proces produži, mikrobi napadaju ostatak mokracnog organa i organa za razmnožavanje, odakle se prebacuju u kanale a odatle u bubrege. Šta misliš kakva je to dugogodišnja upala bubrega? To je neprestan bol sve dok ne nastupi smrtni cas, a lijeka nema.
Nekada mikrobi prelaze sa prostate na sjemenu kesicu, nakon toga u sjemene kanale pa potom u sjemene mošnje. Ponekad dolazi i do neplodnosti, što je rezultat zacepljenja sjemenog kanala ili upale sjemenih mošnji. Žestoki bolovi na koje se žali bolesnik prelaze granicu podnošljivosti a kao rezultat upale nastupa neplodnost.
Ovo je samo sažetak neprijatnosti koje zadešavaju i muškarca i ženu kada ne poštuju Božije naredbe i odluke o zabrani polnog odnosa u toku menstruacije.
Rekao je istinu Uzvišeni Allah, govoreci: “I pitaju te o mjesecnom pranju. Reci: “To je neprijatnost.” Zato ne opcite sa ženama za vrijeme mjesecnog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju. A kada se okupaju, onda im prilazite onako kako vam je Allah naredio. Allah zaista voli one koji se cesto kaju i voli one koji se mnogo ciste.”
Menstruacija je neprijatnost za ženu, a odnos sa njom povecava tu neprijatnost i cini da ona prelazi i na muškarca.
Ko bude imao želju i htjedne da se zadovoljava sa svojom suprugom koja ima menstruaciju, to može ciniti ali preko donjeg rublja (tj. žena treba da pokrije svoj polni organ) i ako je siguran u sebe da nece prelaziti granice. Zbog toga je Aiša, r.a. rekla “Ko od vas vlada svojim potrebama (prohtjevima) kao što je Allahov Poslanik, s.a.v.s, vladao svojim”. Ko bude siguran u samog sebe, onda nema nikakve zapreke; a onaj ko se boji da ce upasti u haram, najbolje je da to izbjegava..jer onaj ko bude kružio oko zabranjenog postoji vjerovatnoca da ce u to upasti.
Fakihi se slažu da je dozvoljeno uživanje sa ženom koja ima menstruaciju, iznad pojasa i ispod koljena, ali postoji razilaženje oko zadovoljavanja onim što se nalazi ispod pojasa a iznad koljena, osim stidnog dijela tijela..
Fakihi su se u vezi s tim podijelili u tri grupe:
Po prvoj: To je haram, ali nemaju nikakvog dokaza za takvo mišljenje, osim radi sprecavanja isprika i udaljavanja da se ne bi upalo u haram.
Po drugoj: To je mekruh tenzihen (tj. mekruh koji nije blizu harama). To mišljenje je najjace, prema onome što kaže Poslanik, s.a.v.s: “Radite sve sa svojom suprugom osim polnog odnosa.”
Po trecoj: Pod uslovom da ta osoba bude cvrsta (tj. da je sigurna da nece uraditi haram, op. prev.), da je sigurna u sebe da nece imati polni odnos, onda je dozvoljeno. A ako nije siguran u samoga sebe, onda treba da izbjegava mjesta ispod pojasa a iznad koljena, kako bi bio siguran da nece uraditi haram, tj. spolno opciti i ejakulirati u stidnicu.
Trece mišljenje dobrim smatra i imam En-Nevevi.
Što se ostalih radnji tice, npr. miješanje sa ženom koja ima mjesecno pranje i spavanja sa njom u jednoj postelji, to je sa vjerske strane dozvoljeno. Poslanik, s.a.v.s, spavao je zajedno sa svojim ženama koje su imale mjesecno pranje u jednom šatoru, dok je Aiša, r.a, prala i cešljala njegovu kosu, dok je imala mjesecno pranje, a Poslanik, s.a.v.s, je bio u i’tikafu u mesdžidu (ovdje treba napomenuti da Aiša, r.a, nije ulazila u mesdžid nego bi Poslanik, s.a.v.s, proturio glavu iz mesdžida u njenu sobicu i Aiša bi mu prala i cešljala glavu iz svoje sobe, op. prev.); tako bi Poslanik, s.a.v.s, ucio i Kur’an naslonjen na njenu sobicu dok je ona imala mjesecno pranje.
Ovo su jasni dokazi islamske pažnje prema ženi cak i u vrijeme kada ima mjesecno pranje. Poslanik, s.a.v.s, posvetio je dužnu pažnju ispravljanju nakaradnih stavova prema ženi, od ponižavanja i potcjenjivanja, što su radili Jevreji. Poslanik, s.a.v.s, smatrao je ružnim njihove poslove, rekavši: “Jevreji bi ženu koja je dobila mjesecno pranje izvodili iz kuce i ne bi sa njom ni jeli niti imali bilo kakav odnos.” Potom je poucio svoje ashabe, neka je Allah s njima zadovoljan, govoreci im: “Radite sve osim spolnog odnosa” (hadis bilježi Muslim).
Poslanik, s.a.v.s, nije se zadovoljio samo time, nego je i prakticno djelovao. To su prenijele majke vjernika-neka je Allah, dž.š, njima zadovoljan, dok je svijeta i vijeka, kako bi se znalo kako je Poslanik, s.a.v.s, bio ljubazan prema njima u svakoj prilici, a ljubaznost se povecavala kada je neka od njih imala mjesecno pranje. Tada bi se zabavljao sa njom, ljubio je, pa cak i spavao sa njom pod jednim caršafom i u jednom šatoru, pa i više od toga, kada npr. nareduje jednoj od njih da prekrije donji stidni dio tijela pa bi je milovao. U isto vrijeme ucio je svoj ummet da je spolni odnos sa ženom koja ima mjesecno pranje neprijatnost, kako za ženu koja ima mjesecno pranje tako i za supruga, kako ne bi došlo do onoga što danas mnogi praktikuju, tj. do spolnog odnosa muža sa suprugom koja ima mjesecno pranje.
Žena se gubi izmedu nemarnosti i prekomjernosti, gubi se njena vrijednost, njeno zdravlje. Islam ostaje kao posebna vrijednost sa svojim srednjim putem. Islam ne negira urodena svojstva, niti prirodne nagone, nego ih samo oblikuje i izdiže se iznad njih, usmjerava ih ispravnim i zdravim putem, nareduje im da ne opce sa ženama koje imaju mjesecno pranje, sve dok se ne okupaju, “A kada se okupaju, onda im prilazite onako kako vam je Allah naredio. Allah zaista voli one koji se cesto kaju i voli one koji se mnogo ciste,” i govori im “Žene vaše su njive vaše, i vi njivama svojim prilazite kako hocete, a pripremite što i za duše svoje.”
Tako je islam, bez imalo sumnje, vjera urodenosti, ne negira prirodne nagone niti ih upropaštava, nego ih usmjerava ka pravom cilju, izdižuci se time ka cistom vrhuncu bez nemarnosti i prekomjernosti.
(dr. Muhammed Ali el-Bar : « Stvaranje covjeka, izmedu medicine i Kur’ana »)