Rijeci Uzvišenog Allaha: "One koji su vjerovali i one koji su bili Jehudije, i nasranije, i Sabejci - one koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela cinili, - doista ceka nagrada od Gospodara njihova: nicega se oni nece bojati i ni za cim nece tugovati!"
Kaže Es-Suddi: "Vjerovanje Židova se ogledalo u pridržavanju Tevrata i prakse Musaa, alejhisselam, dok nije došao Isa, alejhisselam, pa kada se on pojavio, onaj ko bi se pridržavao Tevrata i prakse Musaa, alejhisselam, i ne bi to ostavio niti bi slijedio Isaa, alejhisselam, bio je od propalih. Vjerovanje nasranija (sljedbenika Isaa, alejhisselam,) se ogledalo u pridržavanju Indžila i vjerozakona Isa-a. Takvi su bili vjernici od kojih se to prihvata, dok nije došao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, pa ko ga ne bude od njih slijedio, i ne bude ostavio vjerozakon Isaa i Indžila, bio bi upropašten." (Tefsir Ibni Kesir,1/138-139) Tako je, u slucaju da nastavi slijediti ispravan vjerozakon prijašnjih poslanika, nakon što Uzvišeni pošalje novog, jer se time suprotstavlja Njegovoj naredbi i želji i pretpostavlja Mu slijedenje svojih strasti koje time uzima za svoje božanstvo koje slijedi mimo naredbi Stvoritelja, pa, ustvari, i ne slijedi prijašnji vjerozakon.
Rijeci Uzvišenog Allaha: "One koji su vjerovali" odnose se na muslimane, koji su povjerovali i slijedili posljednjeg Allahovog poslanika i vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, do Sudnjeg dana, a nazvani su mu'minima-vjernicima po iskrenom i cvrstom vjerovanju po kome se prepoznaju i odlikuju nad drugima i zato što vjeruju u sve vjerovjesnike i poslanike i u sve od gajba (nevidljivog).
Nazvani su jehudijama po rijeci tehevvud, što znaci vracanje i pokajanje. Kaže Musa, alejhisselam: "I dosudi nam na ovom svijetu dobro, i na onom svijetu, - mi se, uistinu, vracamo Tebi !" (Prijevod znacenja - El-Ea'raf, 156.)
Rijeci Uzvišenog Allaha: "i nasranije" se odnose na sljedbenike Isaa, alejhisselam koji su slijedili Indžil i Isaov Vjerozakon do pojave Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Nakon što je Uzvišeni poslao Svoga poslanika Isaa, alejhisselam, palo je u dužnost Izraelicanima da ga slijede i budu mu pokorni, te drugacije vjerovanje i vjerozakon nisu bili priznati. Nazvani su nasranijama po rijeci ensar, što znaci pomagaci, tj. oni koje je pozvao Isa alejhisselam, da pomognu njega i njegovu vjeru. Kaže Uzvišeni: "Kao što rece Isa sin Merjemin: "Ko su moji pomagaci na putu ka Allahu." - Ucenici odgovoriše: "Mi smo Allahovi pomagaci." (Prijevod znacenja - Es-Saff, 14.), a poznati su i po svome medusobnom potpomaganju i samilosti. Ima mišljenja da su ovako nazvani po mjestu Nasiri (Nazaret) u Palestini, po kome je njihov poslanik nazvan Isa Nazarecanin, pa su i oni dobili to ime. Naziv krscani za takve je netacan i tendenciozan i nikako se ne bi smio naci u prijevodima znacenja Kur'ana kod ovog i slicnih ajeta. Pogledajmo kako Uzvišeni Gospodar kaže o onima koji se predstavljaju kao nasranije (pomagaci Božije vjere), a, ustvari, oni su je zapostavili: "Mi smo zavjet uzeli i od onih koji govore:" Mi smo nasranije", pa su veliki dio onoga cime su opominjani zapostavili, zato smo medu njih neprijateljstvo i mržnju do Sudnjeg dana ubacili, a zasigurno ce ih Allah obavijestiti o onome što su radili." (Prijevod znacenja - El-Mai'de, 4.) Obratimo pažnju na kur'anske rijeci "od onih koji govore" tj. njihova veza sa pravim vjerovanjem je samo govor koji nema svoga temelja u njihovim djelima i stvarnosti. Uzvišeni Allah kršcanima, tj. onima koji su uzeli raspece i krst ili križ za svoje vjerovanje, prijeti žestokom kaznom zato što to nije Isaov nauk, vec izmišljotina onih koji htjedoše pokvariti vjeru nasranija. Kaže Uzvišeni: "A nisu ga ni ubili ni raspeli, vec im se pricinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razišli, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagadali; a sigurno je da ga nisu ubili, vec ga je Allah uzdigao Sebi. - A Allah je Silan i Mudar." (Prijevod znacenja - En-Nisa', 157-158.)
Nakon što je Uzvišeni poslao Svoga poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao pecat svim vjerovjesnicima i poslanika cijelom potomstvu Ademovom do kraja svijeta, palo je u dužnost nasranijama, i svima drugima, da u njega vjeruju i da mu povjeruju u onome što je rekao i da mu budu pokorni u onome što je naredio i da prestanu sa onim što je zabranio, a drugacije vjerovanje i vjerozakon nece biti priznati do Sudnjeg dana. Kaže Uzvišeni: "Allahu je prava vjera jedino - Islam." (Prijevod znacenja - 'Ali-Imran, 19.) i kaže: "A onaj koji želi neku drugu vjeru osim Islama, nece mu biti primljena, on je na buducem svijetu od propalih." (Prijevod znacenja - El-Mai'da, 85.)
Rijeci Uzvišenog Allaha: "one koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela cinili", objašnjavaju koje je vjerovanje ispravno i prihvatljivo, a to je upravo ono koje pociva na najcvršcem temelju ibadeta i obožavanja jednog i jedinog Uzvišenog Stvoritelja Allaha. Vjerovanje u Njega, dželle ve ala, obuhvata i vjerovanje u Njegove casne poslanike i sve o cemu nas je obavijestio. Tako Uzvišeni naziva nevjernicima one koji nece da vjeruju u neke Njegove poslanike, pored toga što se predstavljaju vjernicima. Kaže Uzvišeni Allah: "Oni koji u Allaha i poslanike Njegove ne vjeruju i žele da izmedu Allaha i poslanika Njegovih u vjerovanju naprave razliku, i govore: "U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo" i žele da izmedu toga iznadu neki put - oni su zbilja pravi nevjernici , a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju." (Prijevod znacenja - En - Nisa', 150-151.)
Rijeci Uzvišenog Allaha: " - doista ceka nagrada kod Gospodara njihova: nicega se oni nece bojati i ni za cim nece tugovati!", ukazuju na garanciju ocuvanja njihovih dobrih djela i to da nece strahovati za svoju buducnost od onoga što ih ceka na Sudnjem danu, niti ce tugovati za onim što su ostavili iza sebe na ovom svijetu.