DŽABIR IBN SEMURE
prenosi: "Žalili su se stanovnici Kufe Omeru, r.a., na Sada b. Ebi Vekasa, pa im je Omer, r.a., postavio za namjesnika Amara. Tužili su se na Sada da im, čak, lijepo ne klanja. Omer je poslao po njega da dode, pa mu rekao je: ‘O Ebu-Ishak, ovi zaista tvrde da ti lijepo ne klanjaš. ‘ Sa'd, r.a., reče: ‘Tako mi Allaha, što se mene tiče, ja sam njima klanjam namaz Allahovog Poslanika, s.a.v.s., od kojeg ne odstupam. Ja klanjam dva rekata, jacijska na kojima oduljim kijam, a onda dva posljednja skratim. ‘ Omer, r.a., mu tada reče: ‘Tako je mišljenje o tebi, o Ebu-Ishak. ‘ Tada je Omer, r.a., poslao sa njim čovjeka ili više njih u Kufu, koji su pitali Kufijane o Sa'du. U svaku džamiju ušli su i pitali za Sada. Sve džamije su se pohvalno izrazile o njemu, a kada je Omerov izasianik došao u mesdžid, Beni-Absa, jedan od njih ustade (kojeg su zvali Usame b. Katade) a imao je nadimak Ebu-Sa'de, pa je rekao: 'Pošto nas ti pitaš za Sa'da, ja ti tvrdim da Sa'd ne ide u rat s vojskom, ne dijeli podjednako i ne sudi pravedno. ‘ Tad Sad reče: ‘Ja ću ti zaista za to izreći dovu (prokletstvo) za troje: - Allahu moj, ako je ovaj Tvoj rob lažov i ako se digao iz licemjerstva, da se čuje i vidi, onda mu podaj dug život i dugotrajno siromaštvo i izloži ga iskušenjima žena.-' I to je tako bilo. Poslije, kada bi ga pitali o stanju, on bi rekao:
'Ja sam teški starac sa puno iskušenja. Stigla me kletva Sa'dova. ‘"
Abdul Melik Umejr, prenosilac od Džabira b. Semure, r.a., kaže: "Ja sam ga vidio nakon toga, pale su mu obrve na oči od puste starosti, a kada bi ga susjedi susreli na putevima, na kojima bi se izležavao, oni bi ga izbjegavali, a on bi ometao žene koje su prolazile ulicom, uznemiravajući ih." (Sahih)
Rijadussalihin br/str. 1505
'Ja sam teški starac sa puno iskušenja. Stigla me kletva Sa'dova. ‘"
Abdul Melik Umejr, prenosilac od Džabira b. Semure, r.a., kaže: "Ja sam ga vidio nakon toga, pale su mu obrve na oči od puste starosti, a kada bi ga susjedi susreli na putevima, na kojima bi se izležavao, oni bi ga izbjegavali, a on bi ometao žene koje su prolazile ulicom, uznemiravajući ih." (Sahih)
Rijadussalihin br/str. 1505
URVE IBN ZUBEJR
prenosi da je Erva, kćerka Evsa, tužila Seida b. Zejda b. Amr b. Nufejla, r.a., kod Mervana b. Hakema. Ona je tvrdila, da je on uzeo dio njene zemlje. Said tada reče: "Zar ja da uzmem dio njene zemlje, nakon što sam čuo od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da veli." Mervan tada reče: "A šta si čuo od Allahova Poslanika, s.a.v.s.?" Said reče: "Čuo sam od Allahova Poslanika da kaže: ‘Ko uzme pedalj zemlje nasilno od drugog, će biti sa njom pritisnut do sedme zemlje. ‘" Mervan mu reče: "Ja te više ne pitam za drugi dokaz odbrane poslije ovog što si kazao." Seid tada reče: "Allahu moj, ako je ona lažljivica, onda joj oduzmi vid njen i usmrti je u njenoj zemlji."
Ravija ovog hadisa veli: "Ona nije umria dok nije oslijepila, pa kada je hodala po svojoj zemiji, upala je u bunar i u njemu umria."
U Muslimovu rivajetu ovog hadisa, on prenosi od Muhameda b. Zejda b. Abdullaha b. Omera u istom značenju.
Ravija Muslimov tvrdi da je on lično vidio Ervu b. Evsu, koja je potvorila Seida, kako hoda slijepa, pa pipajući zidove viče: "Stigla me je kletva Seidova." Ona je poslije naišla na bunar svoj zbog koga se parničila, pa je upala u njega, i on joj je bio kabur. (Sahih)
Rijadussalihin br/str. 1506
Ravija ovog hadisa veli: "Ona nije umria dok nije oslijepila, pa kada je hodala po svojoj zemiji, upala je u bunar i u njemu umria."
U Muslimovu rivajetu ovog hadisa, on prenosi od Muhameda b. Zejda b. Abdullaha b. Omera u istom značenju.
Ravija Muslimov tvrdi da je on lično vidio Ervu b. Evsu, koja je potvorila Seida, kako hoda slijepa, pa pipajući zidove viče: "Stigla me je kletva Seidova." Ona je poslije naišla na bunar svoj zbog koga se parničila, pa je upala u njega, i on joj je bio kabur. (Sahih)
Rijadussalihin br/str. 1506
ENES IBN MALIK EL-ENSARI
kazuje: "Kada su dvojica ashaba jedne mrkle noći izašla iz kuće Allahovog Poslanika, a.s., ispred njih su išle dvije svjetiljke, a kada su se razdvojili, ispred svakog je bila svjetiljka dok nisu ušli u svoje kuće." (Sahih)
Rijadussalihin br/str. 1508
Rijadussalihin br/str. 1508
EBU HUREJRE ABDURRAHMAN
kaže: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslao je desetak osoba u izvidnicu pa postavi za emira Asima b. Sabita, ensariju, r.a. Oni su putovali sve dok ne stigoše u mjesto Hedat izmedu Usfana i Meke. Tu su bili otkriveni od jednog ogranka plemena Huzejl, zvanog Benu-Lihjan. Blizu stotinu naoružanih strijelaca pojurilo je prema njima, slijedeći ih i prateći po njihovu tragu. Kada ih je primijetio Asim i njegovo društvo, sklonili su se na jedno mjesto, a naoružani progonitelji su ih opkolili, pa onda rekoše: 'Dodite i predajte se, a mi vam garantiramo i savjetujemo da nećemo ubiti ni jednog od vas.
Asim b. Sabir, zapovjednik muslimanske čete reče: ‘O ljudi, što se tiče mene, ja ne vjerujem ni jednom nevjerniku (ne predajem se). Allahu moj, izvijesti o nama svoga Poslanika, s.a.v.s. ‘ Zasuli su ih strijelama i ubiše Asima. Trojica ljudi im se predade na čvrsto obećanje. To su bili: Hubejb, Zejd b. Desine i još jedan čovjek. Pošto im se predadoše, razoružaše ih i povezaše. Onaj treći čovjek zarobljenik reče: 'Ovo je prava izdaja, tako mi Allaha, ja sa vama neću ni koraka dalje. ‘ Zaista, u ovim pogubljenim ja imam primjer. Oni su ga vukli i gonili da ide sa njima, ali on ne htjede nikako ići, pa ga oni ubiše. Tada su krenuli sa Hubejbom i Zejd b. Desinom. Na kraju su ih prodali mušricima u Meki, poslije dogadaja na Bedru. Hubejba je kupio Benul-Haris b. Amir b. Nevfel b. Abdu l-Menaf.
Hubejb je na Bedru pogubio njihovog oca Harisa. Hubejb je ostao kod njih u zarobljeništvu dok se ne slože da ga ubiju. Jednog dana je Hubejb zatražio od jedne Harisove kćeri britvu, da bi se njom obrijao (po stidnim mjestima), pa mu je ona dala. Njen sinčić je dopuzao do njega. Bila je zaboravila na dijete, pa kada vidje dijete u njegovom krilu, a britva mu u ruci, žestoko se prepade za dijete da ga on ne ubije. Njen strah je Hubejb primijetio pa joj reče: ‘Jesi li se prepala, da ga ja ne ubijem. Ne boj se, ja to neću učiniti. ‘ Ona je rekla: 'Tako mi Allaha, ja nisam vidjela hairnijeg zarobljenika od tebe. Tako mi Allaha, ja sam ga zatekla jednog dana gdje jede tek ubrani grozd iz ruke, a okovan u sindžire. ‘ A u Meki tada nigdje nije bilo ploda (voća). Ona reče: 'To je zaista bila hrana kojom je Allah hranio Hubejba. ‘ Kada je došlo vrijeme njegove pogibije, sinovi Harisovi su ga izveli iz harema da bi ga ubili u hillu (prostoru slobodnom za takve poslove). Tada im Hubejb reče: 'Pustite me da klanjam dva rekata. ‘ Oni ga pustiše, a on klanja dva rekata, a onda reče: ‘Tako mi Allaha, da vi ne smatrate da me je strah, ja bih još produžio namaz', a onda reče: 'Allahu moj, sakupi ih jednog po jednog, a likvidiraj ih sve pojedinačno. Nemoj ostaviti od njih ni jednog. ‘ Onda je nastavio u stihu: ‘Budući da ginem kao musliman, ja zato nikakve tuge nemam. Na koju god stranu ja budem pao, svejedno mi je, jer moja pogibija je radi Allaha. Moja pogibija je smrt radi Allaha, pa On, ako hoće, blagoslovit će svaki dio moga tijela raskomadana. ‘
Tako je Hubejb učinio sunnetom svakog muslimana koji sigurno gine - da klanja namaz. Poslanik, s.a.v.s., obavijestio je ashabe o cijelom slučaju istog dana, te šta su sve učinili mušrici. Jedna grupa Kurejšija krenuše da traže Asima b. Sabita čim su saznali da je on poginuo, ne bi li ga po čemu raspoznali, jer on bijaše pogubio jednog njihova prvaka. Ali mu se nisu mogli približiti od ogromnog roja skakavaca, koje Allah posla kao oblak na to mjesto. Asim je bio zaštićen od predstavnika Kurejšija, tako da nisu mogli ni jedan komadić tijela od njega odsjeći." (Sahih)
Rijadussalihin br/str. 1509
Asim b. Sabir, zapovjednik muslimanske čete reče: ‘O ljudi, što se tiče mene, ja ne vjerujem ni jednom nevjerniku (ne predajem se). Allahu moj, izvijesti o nama svoga Poslanika, s.a.v.s. ‘ Zasuli su ih strijelama i ubiše Asima. Trojica ljudi im se predade na čvrsto obećanje. To su bili: Hubejb, Zejd b. Desine i još jedan čovjek. Pošto im se predadoše, razoružaše ih i povezaše. Onaj treći čovjek zarobljenik reče: 'Ovo je prava izdaja, tako mi Allaha, ja sa vama neću ni koraka dalje. ‘ Zaista, u ovim pogubljenim ja imam primjer. Oni su ga vukli i gonili da ide sa njima, ali on ne htjede nikako ići, pa ga oni ubiše. Tada su krenuli sa Hubejbom i Zejd b. Desinom. Na kraju su ih prodali mušricima u Meki, poslije dogadaja na Bedru. Hubejba je kupio Benul-Haris b. Amir b. Nevfel b. Abdu l-Menaf.
Hubejb je na Bedru pogubio njihovog oca Harisa. Hubejb je ostao kod njih u zarobljeništvu dok se ne slože da ga ubiju. Jednog dana je Hubejb zatražio od jedne Harisove kćeri britvu, da bi se njom obrijao (po stidnim mjestima), pa mu je ona dala. Njen sinčić je dopuzao do njega. Bila je zaboravila na dijete, pa kada vidje dijete u njegovom krilu, a britva mu u ruci, žestoko se prepade za dijete da ga on ne ubije. Njen strah je Hubejb primijetio pa joj reče: ‘Jesi li se prepala, da ga ja ne ubijem. Ne boj se, ja to neću učiniti. ‘ Ona je rekla: 'Tako mi Allaha, ja nisam vidjela hairnijeg zarobljenika od tebe. Tako mi Allaha, ja sam ga zatekla jednog dana gdje jede tek ubrani grozd iz ruke, a okovan u sindžire. ‘ A u Meki tada nigdje nije bilo ploda (voća). Ona reče: 'To je zaista bila hrana kojom je Allah hranio Hubejba. ‘ Kada je došlo vrijeme njegove pogibije, sinovi Harisovi su ga izveli iz harema da bi ga ubili u hillu (prostoru slobodnom za takve poslove). Tada im Hubejb reče: 'Pustite me da klanjam dva rekata. ‘ Oni ga pustiše, a on klanja dva rekata, a onda reče: ‘Tako mi Allaha, da vi ne smatrate da me je strah, ja bih još produžio namaz', a onda reče: 'Allahu moj, sakupi ih jednog po jednog, a likvidiraj ih sve pojedinačno. Nemoj ostaviti od njih ni jednog. ‘ Onda je nastavio u stihu: ‘Budući da ginem kao musliman, ja zato nikakve tuge nemam. Na koju god stranu ja budem pao, svejedno mi je, jer moja pogibija je radi Allaha. Moja pogibija je smrt radi Allaha, pa On, ako hoće, blagoslovit će svaki dio moga tijela raskomadana. ‘
Tako je Hubejb učinio sunnetom svakog muslimana koji sigurno gine - da klanja namaz. Poslanik, s.a.v.s., obavijestio je ashabe o cijelom slučaju istog dana, te šta su sve učinili mušrici. Jedna grupa Kurejšija krenuše da traže Asima b. Sabita čim su saznali da je on poginuo, ne bi li ga po čemu raspoznali, jer on bijaše pogubio jednog njihova prvaka. Ali mu se nisu mogli približiti od ogromnog roja skakavaca, koje Allah posla kao oblak na to mjesto. Asim je bio zaštićen od predstavnika Kurejšija, tako da nisu mogli ni jedan komadić tijela od njega odsjeći." (Sahih)
Rijadussalihin br/str. 1509
EBU HUREJRE ABDURRAHMAN
kazuje da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori ono što je dobro, ili neka šuti." (Sahih)
Rijadussalihin br/str. 1511
Rijadussalihin br/str. 1511
EBU MUSA EL-EŠARI
upitao je Allahovog Poslanika, a.s.: "Allahov Poslaniče, ko je najbolji musliman?" "Onaj od čijeg jezika i ruku su muslimani sigurni", odgovorio je on. (Sahih)
Rijadussalihin br/str. 1512
Rijadussalihin br/str. 1512
EBU ABBAS SEHL IBN SAD ES-SADIJ
prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Ko mi garantira čistotu jezika i spolnog mjesta, ja mu garantiram Džennet." (Sahih)
Rijadussalihin br/str. 1513
Rijadussalihin br/str. 1513
EBU HUREJRE ABDURRAHMAN
prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, a.s., kada je rekao: "Čovjek izgovori riječ na koju i ne obraća pažnju, a zbog nje će biti bačen u vatru, dublje nego što je razdaijina od istoka do zapada." (Sahih)
Rijadussalihin br/str. 1514
Rijadussalihin br/str. 1514
EBU HUREJRE ABDURRAHMAN
prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Čovjek izgovori riječ dragu Allahu, ne obraćajuči na nju pažnju, a Allah če ga zbog nje uzdići na visoke stepene; drugi izgovori riječ koja rasrdi Allaha, ne obračajući pažnju na nju, a zbog nje če biti bačen u Džehennem." (Sahih)
Rijadussalihin br/str. 1515
Rijadussalihin br/str. 1515
SUFJAN IBN ABDULLAH ES-SEKAFI
kazuje da je rekao Allahovom Poslaniku, a.s.: "Poduči me nečemu čega ću se čvrsto držati?" "Reci: ‘Allah mi je Gospodar, a zatim ustraj!'"rekao je Poslanik, a on je upitao: °Čega se najviše plašiš za mene, Allahov Poslaniče?" On se uhvati za svoj jezik i reče: ‘Ovoga!" (Hasen-sahih)
Rijadussalihin br/str. 1517
Rijadussalihin br/str. 1517
ABDULLAH IBN OMER
prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Ne govorite mnogo, osim ako spominjete Allaha, jer mnogi govor - ako nije spominjanje Allaha - okamenjuje srca, a najudaljeniji od Allaha je čovjek kamenog srca."
(pogledaj ocjenu u originalu rijadussalihina hadis br.1526, fusnota dva) (bez ocjene)
Rijadussalihin br/str. 1518
(pogledaj ocjenu u originalu rijadussalihina hadis br.1526, fusnota dva) (bez ocjene)
Rijadussalihin br/str. 1518
EBU HAMMAD UKBE IBN AMIR EL-DŽUHENI
zapitao je Allahovog Poslanika, a.s.: "U čemu je spas, Allahov Poslaniče?" Čuvaj svoj jezik, neka ti tvoja kuća bude dovoljna, i plači nad svojim grijehom, odgovorio je on." (Hasen)
Rijadussalihin br/str. 1520
Rijadussalihin br/str. 1520
EBU SEID EL-HUDRI
prenosi od Allahovog Poslanika, a.s., da je rekao: "Kada čovjek osvane, cijelo tijelo se pokori jeziku, i govori mu: ‘Boj se Allaha zbog mene, jer moja sudbina zavisi od tebe, pa ako budeš na ispravnom putu, i ja sam na ispravnom putu, a ako skreneš, i ja sam skrenuo s pravog puta. ‘" (bez ocjene)
Rijadussalihin br/str. 1521
Rijadussalihin br/str. 1521
EBU HUREJRE ABDURRAHMAN
prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., uptao: "Znate li šta je ogovaranje?" Prisutni rekoše: "Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!" "Ogovaranje je da svog brata muslimana spominješ po onome što on ne voli", rekao je on. "A šta ako pri njemu bude ono što spominjemo?", zapitaše. "Ako bude pri njemu ono što spominješ, ogovorio si ga, a ako to ne bude pri njemu, potvorio si ga." (Sahih)
Rijadussalihin br/str. 1523
Rijadussalihin br/str. 1523
EBU BEKR ES-SIDIK
pripovijeda da je Allahov Poslanik, a.s., rekao na Oprosnom hadžu na Mini prilikom hutbe na Kurban-bajram: "Vaša krv, vaši imeci i vaše časti su vam sveti, kao što je svet ovaj dan u ovom mjesecu i u ovom gradu. Jesam Ii dostavio?" (Sahih)
Rijadussalihin br/str. 1524
Rijadussalihin br/str. 1524
AIŠA bint EBI BEKR
kazuje da je rekla Allahovom Poslaniku, a.s.: "Dovoljno ti je što je Safija takva i takva!", tj. Niskog rasta, na što on reče: "Rekla si tako krupnu riječ, koja bi, kada bi se pomiješala s morem, promijenila mu miris!" Ona, dalje, kaže: "Jednom sam pred njim oponašala nekog čovjeka, i Allahov Poslanik, a.s., mi reče: ‘Ne bih nekoga oponašao, kada bi mi dali toliko i toliko bogatstva!'" (Hasen-sahih)
Rijadussalihin br/str. 1525
Rijadussalihin br/str. 1525
ENES IBN MALIK EL-ENSARI
prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Kada sam bio na mi'radžu, prošao sam pored ljudi koji su bakrenim noktima sami sebi grebali lica i prsa; zato upitah: 'Ko su ovi ljudi, Džibrile?'
'To su oni koji su druge ljude ogovarali i kaljali im čast!', odgovori on." (Sahih)
Rijadussalihin br/str. 1526
'To su oni koji su druge ljude ogovarali i kaljali im čast!', odgovori on." (Sahih)
Rijadussalihin br/str. 1526
EBU HUREJRE ABDURRAHMAN
kazuje da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Muslimanima su medusobno zabranjeni životi, imeci i časti." (Sahih)
Rijadussalihin br/str. 1527
Rijadussalihin br/str. 1527
EBU DERDA UVEJMIR IBN MALIK EL-HAZREDŽIJ
prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Ko zaštiti čast svog brata muslimana, Allah će mu na Sudnjem danu zaštititi lice od Vatre." (Hasen)
Rijadussalihin br/str. 1528
Rijadussalihin br/str. 1528
AIŠA bint EBI BEKR
da je jedan čovjek zatražio da uđe kod Allahovog Poslanika, a.s., na što on reče: "Dopustite mu, loš li je on čovjek!" (Sahih)
Rijadussalihin br/str. 1531
Rijadussalihin br/str. 1531
(sura Et-Tewba 111. ajet)