POSJETITE KURAN.BA
 
 

kultura ponašanja kod smrti i dženaze

Šefik Kurdić | Novi Horizonti br/str. 66

Islamski bonton (33)


Smrt je caša koju svaka osoba ispiti mora. Sjecanje na nju je najefikasniji mehanizam da se pohlepa za dunjalukom zauzda, plamen strasti i pohota ugasi a želje i težnje svedu na razumnu mjeru. Ovaj tekst nam pomaže da se podsjetimo na naše dužnosti i obaveze spram umrlih i pokazuje nam nacin kako prevazici, sukladno islamu, gubitak nekog od clanova naše porodice, bližnjih i prijatelja.

Jedna od prepoznatljivih karakteristika dobrog vjernika je njegovo konstatno podsjecanje na smrt i razmišljanje o njenoj blizini. To covjeka drži u stalnom oprezu da se ne izgubi u ovodunjaluckom lavirintu i u bujici strasti i pohota. Posebno to može razumjeti onaj vjernik koji je u svojoj svijesti duboko ocutio Poslanikovu, s.a.v.s, poruku, koju od njega prenosi 'Abdullah b. Omer, r.a, a koja glasi: «Budi na ovom svijetu kao da si stranac ili prolaznik!», pa je Ibn Omer, r.a, nakon ove Vjerovjesnikove, s.a.v.s, preporuke imao obicaj govoriti: «Kada osvaneš, ne ocekuj da ceš docekati noc, a kada zanociš, nemoj ocekivati jutro. Iskoristi svoje zdravlje prije bolesti, a život prije smrti!»


Razmišljajuci o naprijed citiranom hadisu dolazi se do jasnog zakljucka da je ovaj svijet prolazan i kratkotrajan i da ga, kao takvog, vjernik ne treba uzimati za domovinu, niti za stalno i sigurno mjesto prebivališta, vec samo kao odmorište na svom putovanju i privremeno boravište. Baš kao što kur'anski ajet lijepo definira: «Život na ovom svijetu samo je prolazno uživanje, a onaj svijet je, uistinu, Kuca vjecna!»
Otuda je lijepo da covjek definira svoj život na ovome svijetu, da zna da je ovo prolazna faza koju on svakim danom sve više prelazi i da ocekuje skori prelazak u drugu fazu svoga življenja koja je odvojena samo smrcu, kao što veli Hasan el-Basri: «Ti nisi ništa drugo do odreden broj dana. Kada god prode jedan dan, prošao je i dio tebe. Covjece, budi svjestan da si samo putnik koji svaki dan presjeda s jedne na drugu jahalicu; s jahalice noci na jahalicu dana i sa jahalice dana na jahalicu noci, dok te ne donesu i ne predaju onom svijetu. Ima li, onda, covjece, iko u vecoj opasnosti od tebe?!»

Vjernik se cesto sjeca smrti

Svjestan vjernik se konstantno sjeca smrti i prije samog njenog prikucivanja. Allahov Poslanik,s.a.v.s, u predaji Ebu Hurejre, r.a, podsjeca vjernike na to: «Sjecajte se što više onoga koji prekida nasladivanja!», tj. sjecajte se smrti.
Allahov Poslanik, s.a.v.s, je onu osobu koja se nejcešce sjeca smrti definirao kao najpametniju i najinteligentniju. 'Abdullah b. Omer, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, bio upitan: «Ko su, Allahov Poslanice, najpametniji vjernici?» Odgovorio je: «Oni koji se najcešce prisjecaju smrti i koji su za nju najspremniji, oni su najpametniji!»
Upravo sjecanjem na smrt ovaj svijet biva postavljen u onu ravan koja mu i pripada, kao što kaže Hasan el-Basri: «Ništavnost ovoga svijeta ništa ne razotkriva toliko kao smrt. Nikome ko ima imalo pameti, ona ne ostavlja nimalo prostora da se ovom svijetu raduje. Kadgod se osoba sjeti smrti, ovaj svijet i sve što je na njemu u njegovim ocima postanu bezvrijedni!»

Šta ciniti na samrti?

Osoba koja osjeti da mu je smrt blizu treba da izgovara što više šehadet, da se nada dobru i da ima lijepo mišljenje o Allahu Uzvišenom. Mu'az, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: «Onaj kod koga posljednje rijeci budu (na ovom svijetu): La ilahe illellah! / Nema boga osim Allaha!, uci ce u Džennet!»
Ako se mi nademo u prisustvu osobe koja je na samrti, treba ga pažljivo podsjecati da izgovori šehadet i da mu to budu posljednje rijeci prije njegove smrti. To treba lagahno, poluglasno i nenametljivo izgovarati kako bi se osoba koja je na samrti podstakla da to izgovori. Ebu Se'id el-Hudri, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, u tom pogledu, preporucio: «Podsticite one koji su na samrti da izgovore: La ilahe illellah!»
U tom smislu je i predaja Ma'kila b. Jesara, u kojoj Vjerovjesnik, s.a.v.s, preporucuje da se onima na samrti uci sure Ja Sin, kako bi im se olakšali posljednji trenuci života: «Ucite suru Ja Sin vašim umirucim!»

Nažalost, kod mnogih je ovaj hadis shvacen kako ovo kur'ansko poglavlje treba uciti umrlim. Medutim, Kurtubi, Nevevi, Sujuti i brojni drugi islamski ucenjaci to nedvosmisleno tumace ucenjem onim koji su na samrti, kako bi ih podsjetili na šehadet i olakšali posljednje dunjalucke trenutke.
Covjek na samrti treba što ljepše misliti o Allahu, tj. da ce mu se Allah Milostivi smilovati i grijehe oprostiti. Džabir, r.a, u tom pogledu, prenosi Vjerovjsnikove, s.a.v.s, rijeci: «Neka niko od vas ne umre, sve dok o Allahu Uzvišenom ne bude lijepo mislio!»


Najbolju potvrdu da bi morali imati lijepo mišljenje o Allahu Uzvišenom i vjerovati da ce nam, uistinu, oprostiti i smilovati nam se, nalazimo u pouzdanoj hadisi-kudsijji koji prenosi Enes b. Malik, r.a, a u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s, kaže: «Allah Uzvišeni veli: «Covjece, sve što me zamoliš i zatražiš da ti oprostim, Ja cu ti oprostiti. Covjece, kada bi tvoji grijesi do neba doprli, pa Me zamolio da ti oprostim, Ja bih ti oprostio. Covjece, kada bi Mi došao sa grijesima kolika je Zemlja, pa onda Me sreo, ne pripisijuci Mi nikakva sudruga, Ja bih ti, kolika je ona, oprosta dao!»

Šta je obaveza prisutnih kada neko umre?

a) Govorice o njemu samo dobro
Kada neko umre o njemu treba iskljucivo govoriti dobro, jer tada meleki mole Allaha Uzvišenog da bude kako se o njemu govori. Ummu Seleme, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, preporucio: «Kada ste prisutni kod bolesnog ili umrlog, govorite samo dobro, jer meleki aminaju na ono što govorite!»

b) Zatvorice mu oci i moliti Allaha, dž.š., za njega

Ovo se temelji na vjerodostojnoj predaji Ummu Seleme, r.a, u kojoj se kaže: «Allahov Poslanik, s.a.v.s, je ušao kod Ebu Seleme (kada je umro), ciji se pogled ukocio, pa mu je zatvorio oci a zatim rekao: «Kada duša izade pogled je prati!». Tada su neki ukucani poceli plakati, pa je Vjerovjesnik, s.a.v.s, savjetovao: «Prizivajte samo dobro, jer meleki aminaju na sve što izgovorite!», a zatim je proucio dovu: «Allahu, oprosti Ebu Selemi, podigni mu deredžu medu onima koji su uputu slijedili i budi mi zastupnik medu potomcima. Oprosti, Gopodaru svjetova, i nama i njemu, i ucini mu kabur prostranim i svijetlim!»

c) Prekriti ce kompletno njegovo tijelo

Buharija i Muslim navode predaju Aiše, r.a, koja kaže da su Vjerovjesnika, s.a.v.s, prekrili sa ogrtacem kada je preselio na Ahiret.
To se ne cini sa osobom koja preseli na Ahiret u ihramima, na hadžu. Ona ce, tada, biti prekrivena ihramima a glava i lice trebaju biti otkriveni. Tako se navodi u predaji 'Abdullaha b. 'Abbasa, r.a, koji navodi da je jedan covjek na Arefatu pao sa jahalice i umro, pa je Poslanik, s.a.v.s, naredio da ga okupaju, umotaju u ihrame, ali da mu ne prekrivaju lice i glavu i da ga ne namirisavaju, dodavši da ce ta osoba biti proživljena na Sudnjem danu uceci telbiju.

d) Požurice sa opremanjem mejjita i nošenjem dženaze

Pravilo je da se ne odugovlaci sa opremanjem umrle osobe, ako se stvarno konstatira njena smrt. Ibn Kudame navodi da najveci broj islamskih ucenjaka smatra da sa opremanjem umrle osobe treba požuriti i to smatraju mustehabom, dok Ibn Hazm to cak drži vadžibom. Kod nošenja same dženaze treba ici, kako je to tumacio Ebu Bekr, r.a, umjereno žurecim korakom.
Poslanik islama, s.a.v.s, je preporucio da sa dženazom požurimo, kako stoji u predaji Ebu Hurejre, r.a: «Požurite sa dženazom, jer ako je bila dobra osoba, bice joj dobro kuda je nosite, a ako nije bila dobra, onda je to zlo koje skidate sa svojih vratova!»
Treba reci da cak i umrla osoba želi da je brzo nose na njeno odredište, kao što istice Vjerovjesnik, s.a.v.s, u predaji Ebu Se'ida el-Hudrija, r.a: «Kada se umrli opremi i ljudi ga ponesu na svojim ramenima, ako je bila dobra osoba, kaže: «Požurite sa mnom!», a ako nije bila dobra, kaže onima koji je nose: «Teško njoj! Kuda je nose?». Ovo cuje sve osim covjeka, a kada bi ovo covjek cuo pao bi onesviješcen!»

e) Ukopace ga u mjestu gdje je umro

Umrlu osobu treba ukopati u mjestu gdje je i umrla. Tako je radio Allahov Poslanik, s.a.v.s, kada je Hamzu, r.a, i druge pokopao na Uhudu, nakon bitke, zabranivši muslimanima da umrle nose u njihova mjesta rodenja ili boravišta.
Na temelju ove i drugih predaja islamski ucenjaci smatraju haramom prenositi umrlog ili ukopanog iz mjesta gdje je umro u drugo mjesto, pa cak ako je to umrli prije svoje smrti i oporucio. Manji broj ucenjaka smatra da je to mekruh. Imam Šafija dopušta prenošenje umrlog u Mekku, Medinu ili Jerusalim, ako se to cini radi bericeta tih mjesta.

f) Vratice njegov dug

Ukoliko umre osoba a iza sebe ostavi kakav dug, oni koji ostaju iza nje dužni su to uciniti odmah nakon njene smrti, a prije klanjanja dženaze-namaza. Poslanik, s.a.v.s, nije htio klanjati dženazu dok dug ne bi bio vracen, kao što se navodi u predaji Džabira b. Abdillaha, r.a. Tek kada je Ebu Katade vratio dug od dva dinara-zlatnika za tu umrlu osobu, Allahov Poslanik, s.a.v.s, je pristupio i klanjao joj dženazu.

Šta je dozvoljeno prisutnim kada neko umre?

Kada neko umre, prisutnima je dozvoljeno da otkriju lice umrloga, da ga poljube i placu za njim tri dana. Enes b. Malik, r.a, prenosi hadis u kome se vidi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, uzeo svoga mrtvog sina Ibrahima, poljubio ga, pomirisao i zaplakao, pa na primjedbu 'Abdurrahmana b. 'Avfa, r.a: «Zar i ti, Allahov Poslanice?!», odgovorio je: «To je samilost, sine Avfov!, a zatim je dodao: «Oko mi samo suzi a srce tuguje, a mi necemo ništa reci cime nije zadovoljan naš Gopodar. Uistinu smo mi, Ibrahime, zbog rastanka s tobom, tužni!»
Dakle, tuga i plac su dozvoljeni, ali ne tuga i plac sa vriskom, jadikovanjem i naricanjem!

Šta je dužna rodbina umrlog?

a) Biti strpljiva i zadovoljna sa Allahovom, dž.š., odredbom
Rodbina umrlog treba biti prisebna i zadovoljiti se sa onim što je Allah Uzvišeni odredio. Oni, u casu smrti njihovih najmilijih, trebaju znati da je Allah Svemocni odredio trenutak njihove smrti baš tada, da smognu snage da se pomire sa tim i da priznaju da smo svi Allahovi i Njemu se svi vracamo – neko prije a neko poslije. Oni se trebaju ponašati shodno kur'anskom ajetu: «one koji, kad ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: «Mi smo Allahovi i mi cemo se Njemu vratiti!»
Posebno je bitan taj prvi momenat u casu preseljenja nekog od naših najbližih. Vjerovjesnik, s.a.v.s, je savjetovao jednu ženu, da u casu preseljenja na Ahiret nekoga od njenih najbližih, bude bogobojazna i strpljiva, rekavši joj: «Prava strpljivost je pri prvom udarcu!».
Nagrada za tako strpljivo prevladano iskušenje je džennet. Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, u tom pogledu, izrekao hadisi-kudsijju: «Allah Uzvišeni kaže: « Kada oduzmem Mome robu vjerniku najdražu osobu na ovom svijetu, a on mirno i strpljivo podnese taj gubitak, nadajuci se Mojoj nagradi –jedina nagrada mu je

Džennet!»
Divan primjer istinske strpljivosti i stvarnog zadovoljstva Allahovom odredbom, nalazimo u primjeru supruge poznatog ashaba Ebu Talhe. Naime, njihov sincic je bio bolestan i dok je on boravio kod Vjerovjsnika, s.a.v.s, njegov sin je umro. Njegova supruga ga je sklonila u jedan kraj kuce i pripremila mu sve za dženazu. Kada se Ebu Talha, r.a, vratio upitao je za bolesno dijete, pa mu je supruga odgovorila, da mu se duša smirila i da se nada da se djecak odmorio. Ebu Talha, r.a, je mislio da mu je sin ozdravio, pa je legao sa suprugom i, tom prilikom, imao intimni odnos, pa kada se rano okupao i htio izaci iz kuce, ona ga je obavijestila da im je sin umro. Kada je klanjao dženazu svome djetetu sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s, ispricao mu je taj slucaj, a Poslanik, s.a.v.s, je rekao: «Da vas Allah blagoslovi u vašim nocima!». Allah je ucinio da je baš u toj noci, u kojoj im je umro djecak, supruga zanijela drugog djecaka koji im se uskoro rodio. Sufjan prenosi da je jedan od ensarija izjavio: «Vidio sam im kasnije devetero djece i sva su vec ucila Kur'an!»



b) Moliti Allaha, dž.š., da nadoknadi boljim

Prilikom smrti nekoga od naših najbližih clanova porodice, njegova rodbina ce priznati svoju nemoc nad takvim stanjem a Allahovu, dž.š., moc i molice Gospodara svjetova da nadoknadi taj gubitak sa boljim nego što je izgubljeno.
Ummu Seleme, r.a, kaže: «Cula sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s, da kaže: «Nema nijednog roba kojeg zadesi neka nesreca pa rekne: «Inna lillahi ve inna ilejhi radži'un. Allahumme edžurni fi musibeti ve ehlif li hajren minha» / «Mi smo Allahovi i Njemu se vracamo. Nagradi me, Allahu, za moju nesrecu i daj mi bolje od nje!», a da ga Allah nece nagraditi za njegovu nesrecu i namiriti mu bolje od onog što je izgubio». Ummu Seleme, r.a, na kraju kaže: «Nakon što je umro Ebu Seleme izgovorila sam ono što mi je naredio Allahov Poslanik, s.a.v.s, pa mi je Allah nadokandio boljeg od njega – dao mi je Allahovog Poslanika, s.a.v.s».

Šta je zabranjeno rodbini umrle osobe?

a) Naricanje
Dozvoljeno je žaljenje i plakanje za umrlom osobom, ali je strogo zabranjeno naricanje i jadikovanje. U hadisima u kojima se prijeti da ce umrla osoba biti kažnjavana u kaburu, zbog placa onih koji je žale, misli se, kako istice Ibn Hadžer, na plakanje sa jadikovanjem, naricanjem i velikim puštanjem glasa. Allahov Poslanik, s.a.v.s, je plakanje sa jadikovanjem i naricanjem strogo osudio, a uz to je naricanje definirao džahilijjetskim postupkom, kao što se prenosi u hadisu Ebu Malika el-Eš'arija, r.a: «Cetvero je u mom ummetu džahilijjetsko i ummet se još toga nije riješio: razmetanje plemickim rodom, vrijedanje zbog porijekla, traženje kiše posredstvom zvijezda i naricanje za umrlim. Ako se naricateljka ne pokaje prije svoje smrti, na Sudnjem danu ce ustati a na sebi ce imati košulju od katrana a pancir od šuge!»

b) Udaranje po licu i cijepanje odjece

Strogo je zabranjeno rodbini i ostalima, nakon smrti nekog njenog clana, udaranje po licu ili drugim dijelovima tijela, cijepanje odjece ili proklinjanja samoga sebe kao što to rade pripadnici drugih religija, ateisti ili idolopoklonici. 'Abdullah b. Mes'ud, r.a, prenosi eksplicitnu Vjerovjesnikovu, s.a.v.s, zabranu takvoga cina: «Nije naš onaj ko se udara po obrazima, cijepa izreze na košulji i proklinje se poput predislamskog proklinjanja!»

c) Brijanje ili odsijecanje kose

Uz naprijed spomenuto, strogo je zabranjeno i brijanje ili odsijecanje kose od strane rodbine umrle osobe. To je spomenuo Ebu Musa, r.a, kada je bio toliko bolestan da se onesvijestio i kada je, ponovo, došao svijesti, plašeci se, da ce njegovi ukucani, nakon njegove smrti raditi ono što je islamom zabranjeno, jasno upozorio: «Ja se ogradujem od sveg onoga od cega se ogradivao Allahov Poslanik, s.a.v.s. On se ogradivao od žene koja prilikom nesrece kuka i jauce, žene koja brije ili odsijeca kosu i žene koja cijepa odjecu na sebi!»

Simptomi dobrog svršetka

Mi ne znamo kako i šta je koja osoba kod Allaha zaradila i kako ce skoncati na Sudnjem danu. Medutim, po njegovim posljednjim trenucima ovodunjaluckog života, uocavamo simptome koji upucuju na njegov dobar svršetak. Ti simptomi se krecu od njegovih posljednjih rijeci koje je izgovorio na ovom svijetu, a koje su glasile: La ilahe illellah, preko njegove pogibije na Allahovom putu, smrti u petak ili uoci petka, smrti od kuge, stomacnih oboljenja, utopljenja u vodi, skoncavanje u ruševinama, umiranje žene pri porodaju, pogibijom braneci svoju vjeru, domovinu i imetak, pa do smrti pri cinjenju nekog hairli djela, kao što su zikr, post, sadaka i sl.

Pohvala umrle osobe

Ako umrlog pohvale pravedni i iskreni ljudi, nakon njegove smrti, to ce biti jedna vrsta svjedocenja za tu osobu, jer meleki bilježe šta se o njemu govori. Otuda je preporucljivo o vjernicima govoriti pozitivno nakon njihove smrti. Time cemo, iako možda nekada nismo ni svjesni, pomoci umrlom da lakše prevlada kaburska i ahiretska iskušenja. Ovo bi trebali svjesno ciniti i tako ih obradovati poslije njihove smrti, jer Poslanik islama, s.a.v.s, u predaji Omera b. el-Hattaba, r.a, jasno naglašava: «Za kojeg god muslimana cetverica posvjedoce da je dobar, Allah ce ga uvesti u džennet!». Upitali smo: «A trojica?». Odgovrio je: «I trojica». Upitali smo: «I dvojica?». Odgovorio je: «I dvojica». Nakon toga ga nismo pitali za jednog.