dragulj na jadranu

U Primorsko goranjskoj županiji Hrvatske, izmedu ostalih, nalazi se i ostrvo Krk, okruženo beskrajem slane vode, te okicen zelenilom, uglavnom, niskog rastinja.

Na ovom ostrvu, u ulici Stanka Vraza br. 5, živi jedan stariji bracni par. Hodžic Alija i Behara, rodom iz sela Brke kod Brckog. Na podrucje Krka stigli su sedamdesetih godina, tj. za vrijeme bivše Jugoslavije. Tu, sa svoja tri sina, Alija otvara malu obrtnicku firmu, vezanu za gradevinu. Harmonican život, prije svega, prekida rat u Sloveniji, a zatim ubrzo i u Hrvatskoj. Kako rekoše, preživjeli su ga snalazeci se kako znaju i umiju. Agresija na rodnu zemlju, narod, mjesto i kucu bila je još jedno teško iskustvo. Ipak, živjeti se moralo, tako da ovi ljudi dobre volje odmah pocinju davati svoj doprinos, te pružaju pomoc onako kako mogu. Tako je njihova kuca veoma brzo pretvorena u mali sabirni centar izbjeglih i prognanih, kako familije i poznanika, tako i svih onih sa drugih podrucja naše zemlje, uslijed egzodusa Bošnjaka-muslimana u Hrvatsku, gdje egzistira drugi narod, vjera i obicaji. Ukazuje se potreba za otvaranjem mesdžida, gdje bi muhadžiri iz Bosne, ali i pokoji domicilni musliman, mogli obavljati namaze. Medžlis iz Rijeke, ovaj problem ubrzo rješava. U Alijinoj kuci, veci dio prizemlja se renovira, te se urednim rješenjem rijecke IZ-e otvara mesdžid.

Krcki mesdžid, koji je otvoren 1993. godine, a koji je i danas dan u funkciji, registrovan je i u MUP-u Rijeka, kao mjesto za upražnjavanje vjere, te ocuvanje tradicije bosanskih muslimana.

Odmah nakon otvaranja, na ovom mjestu se odreduje i imam, Nusret Hodžic iz Kozarca.

Kao veoma važna institucija, bio je od izuzetnog znacaja za veliki broj ljudi. U istom se, prije svega, održavala vjerska pouka za djecu, ali ponekad i za odrasle koji su izrazili želju. Pokušavalo se objasniti mladim ljudima ko su i kome pripadaju i ujedno sprijeciti pokušaje nekih drugih organizacija, kao što su Jehovini svjedoci da djeluju na bošnjacku djecu.

I mnogi stariji ljudi, prolazeci kroz golgote i strahote rata, vratili su se Islamu, a mesdžid im je služio da naprave jadan korak više prema Allahu, dž.š. Dakle, pored vjerske pouke, koja je plijenila veliko interesovanje, u mesdžidu na Krku klanjale su se džume, te samim tim održavale hutbe.

Kako je svrha džemata, izmedu ostalog, zbližavanje, medusobno dogovaranje i ucvršcivanje muslimana, na ovom mjestu uspjela se objektivno sagledati situacija u ratom obuhvacenoj Bosni i Hercegovini, ali i sakupljati pomoc za narod koji je ostao. Tako se pored mesdžida, u kuci Alije i njegovog starijeg sina, otvara magacin za prikupljanje humanitarne pomoci, koja se odatle organiziranim konvojima slala za Bosnu. Ipak, kako nam prica domacica Behara, najljepše je bilo za ramazane. Tada su se pravili zajednicki iftari, te klanjale teravije. U tudini, daleko od rodnog mjesta, bili smo jedna duša, koja je ibadetila Allahu, dž.š., sa posebnim dovama za poboljšanje situacije u Bosni. U ono vrijeme, zbog zategnutih odnosa muslimana i Hrvata, ponegdje vec zapocetih ratnih aktivnosti izmedu ovih strana, ponekad su ova okupljanja bila i rizicna. Ipak, zahvaljujuci milosti Allaha, dž.š., nikada nije bilo nikakvih incidenata tokom ratnih godina. Uz pomoc Visokog saudijskoj komiteta za pomoc narodu BiH, organizovan je i odlazak na hadž.

Medu mnogobrojnim vjernicima, ovaj farz Allaha, dž.š., krenuo je obaviti i Alija, za što je oduvijek imao želju i nijet. Tako i ostrvo Krk, pored mesdžida, dobiva i prvog hadžiju, domacina. Nažalost, kao i u mnogim drugim sredinama, vrijeme je ucinilo svoje. Prestankom rata, vecina muslimana-Bošnjaka se vratilo svojim kucama ili otišla u druge zemlje. Mesdžid je ostao gotovo prazan, tako da je ukinuto i radno mjesto efendije. Ipak, njegovo korištenje nije u potpunosti zamrlo. Osim za potrebe ukucana, ovdje se, narocito tokom ljetne sezone, održavaju džume namazi, koje predvodi softa iz rijecke medrese. Što se tice prisutnih, pored Alije i još ponekog vjernika sa ovih prostora, uglavnom su rodom iz Makedonije.