POSJETITE KURAN.BA
 
 

istinska ulema…

Abdussamed Bušatlić | Saff br/str. 31

ISTINSKA ULEMA SE BRINE O DRUŠTVENOJ STVARNOSTI


Ovo je jasna karakteristika i obilježje da've (poziva) svih Allahovih poslanika. Sveobuhvatni poziv koji je zahtijevao potpunu promjenu u svim segmentima ljudskog života, kako politickog, tako i ekonomskog, socijalnog i kulturnog, da bi cjelokupna vjera bila samo Allahu, tj. u ime Allaha. Nijedan Allahov poslanik nije bio odvojen i izoliran od životne stvarnosti svoga naroda.




Svako onaj ko malo bolje upozna Allahov zakon (Sunetullah) kod prijašnjih naroda i ko cita historiju ovog ummeta, doci ce do jednog zakljucka, a to je - da, kada god je jedan narod zalutao od istine i udaljio se od upute i kada su njegovi predvodnici bili sljedbenici zablude i skretanja, i kada su njima vladali pokvarenjaci, od Allahovog sunneta (Zakona) je bilo to da je takvom narodu slao jednog od svojih poslanika da bi ljudima objasnio Istinu i otkrio zabludu i laž i njene nosioce, te uzdigao zastavu obnove (reforme) i džihada strpljivo podnoseci sve nedace i uvrede od nevjernika i munafika.


Svi poslanici su pozivali svoj narod istini i zahtijevali su od njihovih voda da se pokore Allahovoj naredbi i Njegovom Zakonu i da sude po Njemu u svim sferama života, a u isto vrijeme su ljudima otkrivali postojecu laž i zabludu.

ULEMA-NASLJEDNICI BOŽIJIH POSLANIKA

Kao primjer za to uzecemo kur'ansku pricu o Šuajbu a.s. i njegovom narodu u kojoj nam Allah dž.š. spominje da je Šuajb, a.s., pozivao svoj narod na pokornost Allahovom Zakonu, a zabranjivao im nasilje i nered: "I Medjenu, brata njihova Šuajba - "O, narode moj",- govorio je on, - "Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate i krivo ni na litru ni na kantaru ne mjerite. Vidim da u obilju živite i bojim se da vas jednog dana ne zadesi kazna, pa da svi nastradate. O, narode moj! Pravo mjerite i na litru i na kantaru i ne zakidajte ljudima stvari njihove i ne cinite zlo po zemlji praveci nered!" (Prijevod znacenja Hud; 84 - 85)


Dakle, Šuajb, a.s., je spojio u svojoj da'vi naredivanje dobra i zabranjivanje zla i nije se ogranicio samo na pojedine, niti pojedinacne ibadete, vec ih je pozivao u promjenu i popravljanje kompletnog stanja, društvenog i ekonomskog. Nisu bili zaokupljeni samo slucajem pojedinca, pa da ih to odvrati od brige o stanju vladara, voda i od društvene nepravde i nasilja koji su bili prisutni u tom narodu.

Allah dž.š. je poslao Muhammeda, a.s., i objavio mu Kur'an da bude knjiga upute i životnog programa koji donosi srecu i smirenost. I onaj ko cita Kur'an vidjece da on sadrži cjelovit program koji usmjerava i ureduje ljudski život u svim njegovim segmentima. Muhammed, a.s., je vjerno ispunio emanet koji mu je povjerio Allah, dž.š., pozivao je ljude svakom dobru i napretku, a zabranjivao im svako zlo i nevaljalštinu.


Poznato je da je Muhammed, a.s., posljednji Allahov poslanik i da poslije njega nema poslanika, medutim, odgovornost u nošenju da've i prenošenju istine poslije njega preuzimaju iskreni istinski ucenjaci (alimi) kako je zabilježeno u mnogim hadisima: "Zaista za alima oprost traže i mole i oni na nebesima i oni na zemlji, pa cak i ribe u vodi."

"Prednost ucenjaka nad obicnim ljudima je kao prednost mjeseca nad ostalim zvijezdama, ucenjaci su nasljednici Allahovih poslanika." "Allahovi poslanici nisu ostavljali u nasljede dinare, niti dirheme, nego su ostavljali znanje, pa ko ga uzme, uzeo je veliko dobro."


Ova odgovornost koju su ponijeli i nosili istaknuti alimi ovog Ummeta, kroz dugu islamsku historiju, bila je u svojstvu zaštitnog zida koji je štitio islamski ummet od olujnih vjetrova, cijepanja, slabosti i nereda, i nema sumnje da su ljudi bez alima obicne neznalice, koje su lahak plijen šejtanima u ljudskom i džinskom obliku, koji vrebaju na svakoj uzvisini i udolini želeci ih odvesti u zabludu i slijedenje strasti, te ih tako potpuno uništiti.

Stoga su ucenjaci, alimi, Allahova blagodat za stanovnike zemlje, jer su oni svjetiljke u tami i nosioci upute.


Pod ucenjacima, o kojima ovdje govorimo, mislimo na istinske ucenjake koji poznaju istinu i rade po njoj. Oni koji govore samo istinu i žele Ummetu samo dobro. To su oni koji nareduju dobro, a zabranjuju zlo. Oni koji upozoravaju vladare na odgovornost i koji su njihova savjest, savjetuju ih i podsticu na istinu. To su oni koji zulumcaru kažu u oci: "Ucinio si nasilje", - a grješniku: - "Pogriješio si", - ne bojeci se u ime Allaha nicijeg prijekora. Ne prešucuju istinu koju je obaveza javno kazati. Ne prikrivaju šerijatski propis kod bilo kakvog problema i slucaja, svejedno, radilo se o stvarima naroda ili države i njenog vodstva. Jednom rijecju, prosperitet naroda i dobro stanje direktno su vezani za ulemu i njihovu cestitost i bogobojaznost i ustrajnost u izvršavanju povjerenog emaneta.

OSOBINE OVE ULEME


Ova ulema (ucenjaci) posjeduju svojstva i osobine po kojima se odlikuju i prepoznaju u društvu. U ovom broju cemo navesti sljedece tri osobine;


1. Iskrenost u rijeci i djelu

To znaci da alim svojim znanjem želi samo Allahovo lice i kucu ahiretsku. Rekao je Resul a.s.: "Ne ucite nauku da biste se nadmetali sa ucenjacima, ni da bi se raspravljali i svadali sa maloumnicima, niti da bi se dokazivali na skupovima i sijelima, jer onaj ko radi toga uci nauku pa vatra mu, vatra mu.". (Bejhekji, ibn Madže, Hakim)


U drugom hadisu Poslanik, a.s., kaže: "Prvi s kojim ce biti potpaljena vatra na Sudnjem danu jeste covjek koji je ucio nauku i ucio Kur'an u ime nekog drugog, a ne u ime Allaha."

"Ko proucava nauku s kojom se postiže Allahova nagrada, ali time ne želi nešto osim dunjaluka, taj nece vidjeti Džennet na Sudnjem danu." (Ebu Davud)


2. Rad po onome što zna i pozivanje drugih tome

Uistinu nema nikakve vrijednosti u znanju koje ne prati djelo. Znanje kod istinskih alima se prepoznaje i odražava u svakom njihovom pokretu ili mirovanju, cutnji ili govoru.


Rekao je Alija r.a.: "O nosioci znanja, radite po njemu. Zaista je ucen i znan onaj koji radi po onome što zna i cija su djela sukladna znanju. Uistinu ce biti ljudi koji ce nositi znanje, ali ono nece prelaziti dalje od njihovih jezika. Njihovo znanje bice u potpunoj suprotnosti sa njihovim djelima, a njihova vanjština bice razlicita njihovoj unutrašnjosti. Sjedice u naucnim halkama i nadmetati se jedni s drugima, tako da ce jedan od njih mrziti svog sagovornika ako ode kod drugog i ostavi ga. Djela ovih ljudi nikada se nece dici Allahu" (ovakva djela Allah ne prima). A u hadisu kojeg prenosi Ibn Mes'ud, Resul, a.s.,kaže: "Nece se pomjeriti stopalo sina Ademovog na Sudnjem danu dok ne odgovori na cetvero: - za život, kako mu je prošao, - mladost kako ju je proveo, - imetak kako ga je zaradio i u šta ga je utrošio, - znanje, šta je s njim uradio." (Tirmizi)

3. Govoriti istinu i obznanjivati je


Medu najvažnije zadatke uleme spada odgovaranje na sumnje sljedbenika zablude i skretanja i zabranjivanje svake vrste vidljivog zla, te objašnjenje opasnosti od njega i upoznavanje ljudi s time.

Ulema ne smije obmanjivati narod u tom pogledu, jer ljudi uzimaju prešucivanje zla od strane uleme kao dokaz, s ubjedenjem da je to istina, a posebno kad su u pitanju mes'ele vezane za akidu (vjerovanje) kao što su: sudenje po nekom drugom a ne po Allahovom zakonu, ohalaljivanje onoga što je Allah zabranio (oharamio) i obavezivanje ljudi na to, ljubav i prijateljstvo sa mušricima, "pomaganje" njih protiv muslimana.


Prešucivanje istine od strane uleme ima za posljedicu pogrešno shvatanje vjere i njenih nacela, izvrtanje istine i predstavljanje istine lažnom, a laži istinom u ocima ljudi. Objašnjenje i obznanjivanje istine je ugovor koji je Allah dž.š. uzeo od ucenih ljudi kada je objavio:

"A kada je Allah uzeo obavezu od onih kojima je data Knjiga da ce je sigurno ljudima objašnjavati, da nece iz nje ništa kriti, oni su je poslije za leda svoja bacili i necim što malo vrijedi zamijenili, a kako je ružno to što su u zamjenu dobili." (Prijevod znacenja Ali Imran - 187.) Ucenjaci imaju najviše mogucnosti da kažu istinu i da je objasne, posebno ono što je vezano za djela vladara i državnika u kojima se krije opasnost i šteta za cijeli Ummet.