POSJETITE KURAN.BA
 
 

ebu hanifin doprinos hadiskoj znanost

Šefik Kurdić | Novi Horizonti br/str. 10

Velikani hadiske znanosti


Brojne optužbe i sumnje iznesene su na racun ovog islamskog genija, pocev od optužbi da je veoma slabo poznavao hadis do toga da je preferirao analogiju u odnosu na hadis!!! Ovaj tekst je pokušaj da se odgovori koliko su navedene optužbe utemeljene i tacne i o cemu se, zapravo, radi!

Malo je u islamskoj prošlosti umova koji su imali briljantnu memoriju, izrazitu inteligenciju i prefinjenu duhovnost kao što je bio slucaj sa imamom Ebu Hanifom. Uz to, vrlo malo je ljudi na koje je upuceno toliko strelica mržnje i zavisti, kao u slucaju ovog velikana! Odgovor na pitanje šta je do toga dovelo, teško je naci. Ovim tekstom, a na temelju relevantne islamske literature i oslanjanjem na najvece umove hadiske znanosti, pokušace se odgonetnuti zašto je uspostavljen takav odnos spram ovog velikana i ima li, doista, utemeljenja u optužbama koje su upucene na njegovu adresu?!
Optužbe na racun Ebu Hanife

Intencija ovog teksta nije braniti Ebu Hanifu, nego istinu! U brojnim optužbama krije se mnoštvo nelogicnosti koje ce i citaoci nedvojbeno primijetiti. Spomenucemo neke:
Ebu Hanifu optužuju da uopce nije ušao u Medinu!!! Hatib el-Bagdadi citira Muhammeda b. Meslemeta koji prenosi predaju u kojoj se kaže da je Allahov Poslanik (s.a.v.s.) rekao da Dedždžal i kuga nece uci u Medinu!, a da je Ebu Hanife jedan od Dedždžala, pa, prema tome, nije ušao u Medinu!

Zna se, medutim, na temelju brojnih islamskih djela, da je Ebu Hanife 55 puta obavio hadž i da je, tom prilikom, nebrojeno puta boravio u Medini i sa imamom Malikom raspravljao u Poslanikovoj (s.a.v.s.) džamiji o raznim šerijatskopravnim pitanjima! Tako Ibn Ebi Seleme kaže: Vidio sam Ebu Hanifu i Malika u Poslanikovoj, s.a.v.s, džamiji kako, nakon jacije-namaza, raspravljaju o nekim šerijatskopravnim pitanjima!
Imam Kevseri zakljucuje da je jedan od dedždžala upravo onaj koji govori o ovom velikanu sa takvim neznanjem, mržnjom i glupošcu!


Hatib el-Bagdadi citira imama Malika, kome se pripisuje da je rekao: Nije rodena u islamu osoba štetnija za muslimane od Ebu Hanife!
Smatra da je Malik mislio na analogiju i logiku koju je koristio Ebu Hanife. Medutim, kako bi to mogao reci imam Malik kada se tom metodom i on to koristio?! Upotreba racija, analogije i logike nije zabranjena. Naprotiv! Zar ijedna ideologija više podstice na upotrebu tih Allahovih blagodati od islama! Štetnom se smatra samo ako nije utemeljena na Kur'anu i sunnetu. Kako je to mogao recii Malik, koga je Lejs b. Sa'd vidio oznojenog i primijetio: Vidim te oznojenog? On je odgovorio: Oznojio me je Ebu Hanife. On je, doista, fakih!

Zar bi to rekao imam Malik koji je preuzeo i složio se sa Ebu Hanifom u 60.000 fikhskih pitanja, kako bilježi Imam Et-Tahavi sa senedom od Abdulaziza Ed-Deraverdija.? To bilježi i Mes'ud b. Šejbe! Zar bi to rekao imam Malik koji se okoristio spisima i znanjem koji su preko njegovih ucenika stigli od Ebu Hanife, kako bilježi Ebu-l-Abbas b. Ebi-l-Avvam, i onaj koji je od Ebu Hanife puno naucio kada bi on, posjecujuci Poslanikovu, s.a.v.s, džamiju, raspravljao do dugo u noc, kako navodi El-Havarizmi i dr.


Ako analiziramo sened koji navodi Hatib, citirajuci Malikovu predaju, ustvrdicemo sljedece: U senedu se nalazi Abdullah b. Dža'fer, koji prenosi predaje koje uopce nije cuo. Zatim, Hasan b. es-Sabah, kojeg je Nesai ocijenjeo kao slabog prenosioca, pa Ishak b. Ibrahim el-Hanini, koga Ibnu-l-Dževzi ubraja medu slabe a imam Buhari smatra da se njegove predaje moraju provjeriti!
Hatib navodi i drugu predaju u kojoj, navodno, imam Malik kaže: Ebu Hanifino zavodenje štetnije je za ovaj ummet od Iblisovog!!!
U lancu prenosilaca ove predaje pojavljuju se Ibn Zurejk, Ibn Sulem i El-Ebbar, koji su veoma nepouzdani! Habiba b. Zurejka, Malikovog pisara, Ebu Davud je ocijenio kao najveceg lažljivca! Hafiz Ibn Adijj kaže da su svi hadisi koje Ibn Zurejk prenosi patvoreni. Ahmed tvrdi da nije pouzdan, a Ibn Hibban kaže da pouzdanim prenosiocima potura patvorene predaje!

Hatib, takode, navodi predaju koju stavlja u usta Sufjanu b. Ujejni da je rekao: Ništa gore u islam nije ušlo od Ebu Hanifinog poturanja!
Zna se, medutim, kako istice Ebu Nu'ajm el-Asbehani, sa lancem prenosilaca od Ishaka b. Behlula, da je Sufjan b. Ujejne izjavio: Moje oci slicnog Ebu Hanifi nisu vidjele! On napominje da je Sufjan b. Ujejne vidio i Šafiju, i Ahmeda, i Malika, i Evza'ija i Sufjana es-Sewrija. Dajuci Ebu Hanifi prednost nad njima, on jasno potcrtava njegove kvalitete! To, potvrduju i rijeci Ishaka b. Ebi Israila, koji navodi kako je Ebu Hanife bio spomenut u negativnom kontekstu u prisustvu Sufjana b. Ujejne, koji je odmah reagovao, rekavši: Kako cete tako govoriti o njemu?! Ebu Hanife bio je covjek sa najviše namaza, najveceg povjerenja i najljepšeg castoljublja! Hafiz Ibn Abdu-l-Berr prenosi više predaja o tome kako je Sufjan b. Ujejne hvalio ovog velikana.
Dokle seže mržnja i mezhebski fanatizam spram Ebu Hanife, i ne samo njega, najilustrativnije kazuje izjava koja se pripisuje Šeriku: Bolje je da svakom kvartu bude prodavnica alkohola nego da u njemu bude neki od Ebu Hanifinih pristalica!


Takvih i slicnih predaja prepun je tekst o Ebu Hanifi u Tarihu Bagdadu, poznatom djelu Hatiba el-Bagdadija. Doduše, on navodi i veliki broj pohvala i izuzetno visokih ocjena o ovom geniju.Medutim, primjetno je da se Hatib el-Bagdadi uopce nije trudio, iako je bio hafiz hadisa, da provjeri spomenute navode, nego ih je navodio onako kako ih je cuo. Otuda se, s pravom, pita veliki muhaddis Muhammed Zahid b. Hasan El-Kevseri, kako je hafiz hadisa, kakav je bio Hatib, sebi dozvolio da uvrštava u svoje poznato djelo takve predaje koje u sebi sadrže slabost i apokrifnost, kao što je slucaj sa predajama koje devalviraju Ebu Hanifinu osobenost i njegove neopsorne kvalitete!

Analizirajuci Tarihu Bagdad Hatiba el-Bagdadija, El-Kamilu fi du'afai-r-ridžal Ibn Adijja i dr. djela i komparirajuci ih sa kasnije napisanim, dolazi se do logickog zakljucka da su starija djela prepuna kontradiktornih izjava o ovom velikanu, dok se takvo šta ne može sresti u djelima hadiskih velikana i hafiza hadisa kao što su Ez-Zehebi, Ibn Kesir, Ibn Hadžer, Es-Sujuti i drugi, koji su postavili jake filtere za mezhebske fanatike i apokrifne predaje. Otuda kod njih nema ovakvih podvala, zlobe i mržnje spram ovog Imama i njegovih istomišljenika. Ta cinjenica na najbolji nacin pokazuje, kako navodi Hafiz ez-Zehebi, citirajuci El-Hurejbija, da je veliki broj lažnih predaja nastao kao rezultat zavisti ili totalnog neznanja!


Cudno je, medutim, što se i do današnjeg dana razvukla ta magla mržnje, neznanja, fanatizma i zavisti! Ocito je da više pažnje treba usmjeriti na cinjenice, a ne na baruštinu u kojoj je izmiješan mezhebski fanatizam, površno znanje i zlobna zavist! Primjetno je da i danas, i pored filtera koje su poodavno postavili hadiski strucnjaci kakvi su bili Ez-Zehebi, Ibn Kesir, Ibn Hadžer, Es-Sujuti i drugi, ima onih koje guši dim tog fanatizma!!!

Koliko god su mržnja i zavist bili prepoznatljiva crta u rušenju velikih islamskih autoriteta koji ne pripadaju istom mezhebu, tako i velicanje njihovih licnosti nije imalo granica, niti mu je bilo kraja! Primjer takve vrste slijepe fanaticnosti i nesmotrene zaslijepljenosti nalazimo u izmišljanju hadisa kako bi se svoj imam istakao i naglasila njegova vrijednost. Pogledajmo predaju Ebu Hurejrinu, r.a, predaju po kojoj je, navodno, Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: U mome ummetu pojavit ce se covjek po imenu Nu'man, ciji ce nadimak biti. On ce biti svjetlo moga ummeta! Hatib el-Bagdadi je taj hadis ocijenio kao mevdu'/apokrifan!


Srecom pa su islamski ucenjaci uspostavili veoma precizne kriterije uz pomoc kojih se tacno može ustvrditi koja predaja se može a koja ne može koristiti. Da nije tako, bilo bi mnoštvo patvorenih predaja za i protiv Ebu Hanife, kao što je slucaj i sa fanaticnim pripadnicima razlicitih mezheba, od cega nije imuno ni naše društvo!
Da li je Ebu Hanife, doista, malo poznavao hadis?
U nekim islamskim izvorima iznosi se optužba da je Ebu Hanife veoma malo poznavao hadis. Tako Hatib el-Bagdadi citira predaju Ebu Bekra b. Ebi Davuda u kojoj se kaže: Ukupan broj hadisa koji se prenose od Ebu Hanife je 150! U polovini od ovog broja, on je pogriješio! Ili citiranje Ali b. el-Medinija da je Ebu Hanife prenio samo 50 hadisa i u njima pogriješio! Dotle ide cinizam spram ovog velikana da mu Ibn Haldun u svojoj Mukaddimi potura da ukupan broj autenticnih hadisa koje prenosi Ebu Hanife ne prelazi 17 !!!

Medutim, zahvaljujuci brojnim istraživacima, došlo se do otkrica da takve izjave koje devalviraju njegovo poznavanja ove važne islamske discipline nisu tacne, vec su, zbog raznih mezhebskih ili drugih interesa, patvorene i izmišljene!
Tako dr. Mustafa es-Siba'i tvrdi da se lažno potura imamu Šafiji da je imao negativan odnos spram Ebu Hanife. Ako bi izjavio nešto loše o njemu, kako mu se imputira, zašto bi onda tako lijepo i afirmativno rekao: Ljudima je, doista, neophodan Ebu Hanifin fikh!


Analizirajuci argumente za i protiv ovoga imama, može se doci do sljedecih zakljucaka:

1. Ebu Hanife je poznavao dosta hadisa. Medutim, obzirom na njegovu izuzetno veliku strogost u prihvatanju predaja i njegovih veoma zahtjevnih i preciznih kriterija za primanje hadisa, mali broj hadisa prenosio je drugima i koristio je samo predaje koje su, dosita, bile provjerene i sigurne!

2. On nije mogao izbjeci upotrebu hadisa pri rješavanju 1.270.000 šerijatskopravnih rješenja.


3. Za razliku od brojnih muhaddisa, Ebu Hanife koristi se i mursel-predajama u donošenju šerijatskopravnih rješenja!

4. Koristeci se kur’anskim ajetima i brojnim hadisima Ebu Hanife je donosio svoje zakljucke. On je, kao malo ko, koristio blagodati intelektualnih sposobnosti koje mu je Allah podario. To i jeste, uostalom, vrlina pametnih! Allah je ljudima i podario pamet da se njom koriste. Otuda je imam Malik, govoreci o Ebu Hanifinom logickom zakljucivanju i superiornosti prilikom diskutiranja,rekao: Da je htio ubijediti onoga s kim raspravlja da je obicni stup od zlata, mogao je to uciniti!


5.- Normalno je bilo ocekivati zavist od onih ucenjaka toga vremena, koji su u mnogim elementima bili ispod ovog velikana i koji su, ocito je, osjetili njegovu superiornost u odnosu na njih. Ne cudi onda Ebu Hanifina konstatacija pri spominjanju jednog velikog ucenjaka iz njegovog vremena: Ibn Ebi Lejla je cinio i dozvolio da mi se cine takve stvari, koje ja ne bih dozvolio da se cine životinji!

6. Do kontraverznih stavova, kada je u pitanju ovaj imam, dolazilo je zbog neznanja ili zavisti. Najilustrativniji primjer za to je El-Evza'i. Naime, on je, pod utjecajem neprovjerenih vijesti o Ebu Hanifi, donosio sasvim negativne zakljucke o njemu, iako se nikada s njim nije sreo. Jednom prilikom upitao je cuvenog Abdullaha b. el-Mubareka, Ebu Hanifinog ucenika: Ko je covjek iz Kufe, zvani Ebu Hanife, koji uvodi novotarije/bid'ate? Abdullah b. el-Mubarek mu nije direktno odgovorio, vec mu je navodio precizna i utemeljena šerijatskopravna rješenja, našto ga je on upitao: Ko je autor tako savršenih fetvi? Odgovorio je: To je ucenjak koga sam sreo u Iraku! El-Evza'i mu je tada rekao: On je izvrstan ucenjak! Idi i druži se s njim što više! Tada mu je Ibn el-Mubarek priznao: To je Ebu Hanife! Nakon izvjesnog vremena u Mekki su se sreli El-Evza'i i Ebu Hanife i raspravljali o pitanjima koja je spominjao Ibn el-Mubarek, nakon cega je El-Evza'i priznao Ibn el-Mubareku: Ogovarao sam covjeka obilnog znanja i izuzetne inteligencije. Molim Allaha da mi oprosti! Bio sam u ocitoj zabludi! Obavezno slijedi tog covjeka, jer je ovo u što sam se uvjerio kod njega, suprotno onome što sam cuo!


7. Imam Ebu Hanife zadobio je titulu mudžtehida od onih koji se slažu sa njegovim promišljanjem, ali i onih koji imaju drugacije stavove. Poznato je da je jedan od uvjeta za ispravnost idžtihada da se mudžtehid služi hadisima ahkama/hadisima koji tretiraju propise, a njih ima na hiljade! Kako je, dakle, moguce da se jedan od stupova idžtihada baš kod ovog imama ne uvaži?!

8. Ko temeljito analizira Ebu Hanifin mezheb ustvrdice da se ogroman broj njegovih šerijatskopravnih zakljucaka temelji na autenticnim hadisima. Ako se osvrnemo na Murteda ez-Zubejrijevo djelo El-Iqdu-l-dževahiri-l-menife, fi edilleti Ebi Hanife, u kojem je autor sakupio hadise iz Ebu Hanifinih musneda koji se slažu sa predajama šest najpoznatijih hadiskih zbirki/El-Kutubu-s-sitte, uocicemo da je taj broj, doista, veliki i da je neozbiljno i neutemeljeno tvrditi kako se Ebu Hanife služio samo sa 17, 50 ili 150 hadisa i da je, cak i u tako malom broju griješio i nije ih utemeljeno prenosio!


9. Ebu Hanife je slušao hadis i druge znanosti od 4.000 šejhova! Da je od svakog ucitelja zapamtio samo po jedan hadis, bilo bi to 4.000 hadisa! Otuda se sasvim racionalnom doima izjava Jahja b. Nasra koji kaže: Ušao sam u Ebu Hanifinu kucu koja je bila prepuna spisa/papira! Upitao sam ga: Šta je ovo? Odgovorio je: Ovo su hadisi! Ja prenosim samo manji dio onih od kojih se ima koristi!

10. Razlika izmedu Ebu Hanife i drugih muhaddisa je u tome što on nije pisao hadise i pravio hadiske zbirke, kao što su cinili Malik i Ahmed, nego je taj posao prepustio svojim ucenicima. Tako se navodi da su njegovi ucenici, slušajuci ga, sacinili znacajan broj musneda.


Najpoznatije hadiske zbirke nastale na taj nacin su:

- Kitabu-l-asar, Ebu Jusufa,

- Kitabu-l-asari-lmerfu'a, Muhammeda b. Hasana eš-Šejbanija,


- Kitabu-l-asari-l-merfu'ati we-l-mewkufe, istog sakupljaca,

- Musned, Hasana b. Zijada el-Lu'lu'ija,


- Musned, Hammada, Ebu Hanifinog sina.
Ostali poznati autori koji su bilježili njegove musnede bili su: El-Vehbi, El-Harisi El

-Buhari, Ibnu-l-Muzaffer, Muhammed b. Dža'fer el-Adl, Ebu Nu'ajm El-Asbehani, Ebu Bekr Muhammed b. Abdu-l-Baki el-Ensari, Ibn Ibi-l-Avvam El-Sa'di, Ibn Husrev el-Belhi, Ebu-l-Muejjid Muhammed b. Mahmud El-Havarizmi i Ibn Ukde.


Uz spomenutih 17 navedenih Ebu Hanifinih musneda, spominju se još tri, Darekutnijev, te Ibn Šahinov i Hatib el-Bagdadijev, što cini ukupno 2o Ebu Hanifinih musneda.
Ebu-l-Muejjid el-Havarizmi (umro 665. god. po Hidžri) u svojoj obimnoj knjizi, koja sadrži 800 stranica i zove se Džami'u-l-mesanid, a koju je klasificirao shodno fikhskim pitanjima, izostavivši iz nje senede kojji se ponavljaju, kaže: Cuo sam u Šamu neke neznalice kako umanjuju i devalviraju vrijednost Ebu Hanife, pripisujuci mu vrlo slabo poznavanje hadisa, smatrajuci da nema svoj musned kao što ima imam Šafija, ili muwetta', kakav je sacinio imam Malik. To me je iniciralo da prikupim 15 Ebu Hanifinih musneda koje su sakupili istaknuti hadiski strucnjaci!

Poznati šamski muhaddis Šemsuddin b. Tulun u djelu El-Fehrestu-l-evsatu i poznati misirski hafiz hadisa, Muhammed b. Jusuf es-Salihani, u svojoj knjizi Ukudu-l-džiman isticu da su slušali i bilježili hadise koje prenosi Ebu Hanife. Tako Es-Salihani kaže: Ebu Hanife je bio jedan od velikih hafiza hadisa i da nije bilo njegove izuzetne zainteresiranosti za hadis ne bi bio u mogucnosti da riješi brojna šerijatskopravna pitanja!


Znacajno je napomenuti da Ebu Hanifin musned, koji je sakupio Ibn Ukde, kako navodi Bedr el-Ajni u djelu Et-Tarihu-l-kebiru obuhvata više od 1.000 hadisa, u kojima se Ebu Hanife pojavljuje kao ravija! Imam Sujuti tvrdi da je Ibn Ukde bio pouzdani i veliki hafiz hadisa i da ga samo fanatici i suviše pristrasne osobe smatraju slabim!
Treba spomenuti i to da Ebu Hanifin ucenik Zufer, u svom djelu El-Asar, spominje veliki broj hadisa koje izravno bilježi od Ebu Hanife!
Mislim da navedeni podaci sasvim dovoljno kazuju o o tome koliko je ovaj velikan uistinu poznavao hadis i hadiske predaje. Dvadeset Ebu Hanifinih musneda najbolja su potvrda za to! Pada, dakle, u vodu Ibn Haldunova optužba da je posredstvom ovog imama došlo samo 17 autenticnih predaja.

Analizirajuci takve optužbe, dr. Mustafa Es-Siba'i, smatra da je Ibn Haldun došao do ovakvog zakljucka na temelju Malikovog Muvetta'a, koji prenosi Muhammed, Ebu Hanifin ucenik, koji je ovom djelu pridodao i 13 hadisa koje prenosi Ebu Hanife i 4 hadisa koje od Ebu Hanife prenosi Ebu Jusuf, najpoznatiji Ebu Hanifin ucenik, što skupa iznosi 17 predaja!


Brojni autori su u ove i slicne greške pali zahvaljujuci pretpostavci da se u Kufi veoma slabo poznavao hadis, buduci da to nije bio centar hadisa i muhaddisa. Medutim, ocito je da se zaboravlja da je Kufa, upravo u Ebu Hanifino vrijeme, bila veliki islamski naucni centar, kao i to da je Ebu Hanife puno putovao i u druge naucne centre toga vremena i da je, na taj nacin, saznao za znatan broj hadiskih predaja!
S druge strane, utemeljenjem Kufe, 17. god. po Hidžri, ovaj grad postat ce stjecište poznatih ashaba. Zna se da je Omer, r.a, poslao u Kufu Abdullaha b. Mes'uda, r.a, koji je bio poznati poznavalac velikog broja predaja koje su navedene u brojnim hadiskim zbirkama. Inace, on od Vjerovjesnika, s.a.v.s, prenosi 848 hadisa. Uz to, zna se da je Ibn Mes'ud, r.a, ubrajan medu najucenije ashabe Allahovog Poslanika, s.a.v.s! Kada se još spomene da je ovaj veliki ashab umro u Kufi, 32. god. po Hidžri, onda to uveliko dopunjuje sliku o mogucnosti njegovog djelovanja u tom mjestu i ostavljanja jaceg utjecaja i velikog traga na ucenjake koji su tu kasnije živjeli!
Ali b. Ebi Talib, r.a, bio je fasciniran uspjehom Abdullaha b. Mes'uda, r.a, rekavši za Kufu: Ovo mjesto je napunjeno znanjem/hadisom i fikhom! Tako ce u Kufi od njega i njegovih ucenika stasati 4.000 strucnjaka raznih profila koji ce biti svjetiljke tog mjesta! Dolaskom Alije, r.a, u Kufu još više se rasplamsao žar za izucavanjem raznih islamskih disciplina. Kada se u obzir uzme i cinjenica da se u Kufi nastanilo 1.500 ashaba, onda više nema mjesta skepsi u vezi s tim da li je taj grad bio centar hadisa i drugih islamskih disciplina!

Da li je Ebu Hanife preferirao analogiju u odnosu na hadis?
Najbolji odgovor na to pitanje pronaci cemo u predaji koju sa senedom od Ebu Jusufa bilježi Ibn Ebi-l-Avvam, u kojoj se navodi da je pri rješavanju svakog šerijatskopravnog pitanja Ebu Hanife tražio od pripadnika svog naucnog kružoka da iznesu sve hadise koji tretiraju to pitanje, pa bi, tek onda, nakon navodenja tih predaja, donosili konacne zakljucke!


Ibn Abdu-l-Berr navodi Ebu Hanifinu predaju u kojoj on jasno potcrtava svoj stav u vezi s tim pitanjuem,gdje govori o neutemeljenosti optužbe koja se navodi u nekim izvorima. Ebu Hanife kaže: Allah prokleo onoga ko oponira Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, s kojim nas je Allah pocastio i spasio nas!
Zna se da je koristio, kako je i sam izjavljivao, analogiju i svoje mišljenje samo u krajnjoj nuždi, kada za to nije imao provjerenih i sigurnih predaja! Cak Ibn Kajjim el-Dževzijje tvrdi da pripadnici hanefijskog mezheba smatraju da je i slab hadis preci od analogije i njihovog mišljenja!
Kako je, onda, došlo do optužbe da je Ebu Hanife preferirao svoje mišljenje u odnosu na hadis?!
Kao odgovor na to može se reci:

1. Da su pogledi i kriteriji, kada je u pitanju autenticnost ili slabost prenosilaca hadisa, razliciti. Ebu Hanife bolje je poznavao svoje šejhove od kriticara hadisa koji su živjeli i djelovali u vremenima nakon njega.

2.- Mudžtehid, katkada, drugacije gleda na hadis od hadiskih strucnjaka. Tako El-Lejs b. Sa'd ubraja 70 hadisa koje je Malik u svom Muvettau spomenuo, a ne oslanja se na njih u rješavanju šerijatskopravnih pitanja! To pitanje najbolje pojašnjava Ebu Hanife kada kaže: Primjer onoga koji traži hadis, a nije dobar fakih, je primjer farmaceuta, koji spravlja lijekove a ne zna za koje bolesti se koriste, sve dok ne dode ljekar koji to odredi. Takode, muhaddis ne zna pravu intenciju hadisa dok ne dode fakih!
Ibn Abdu-l-Berr bilježi predaju Ubejdullaha b. Amra koji kaže: Bio sam u društvu sa El-A'mešom, kada mu je došao jedan covjek, postavivši mu pitanje iz šerijatskopravne oblasti na koje mu on nije mogao odgovoriti. Taj covjek bio je Ebu Hanife! El-A'meš ga je upitao: Nu'mane, reci nam kakvo je rješenje tog pitanja? On je odgovorio, a onda ga je El-A'meš upitao: Otkuda ti to? Ebu Hanife mu odgovori: To je na temelju hadisa, koji si nam ti pricao! Tada je El-A'meš konstatirao: Mi muhaddisi smo kao famaceuti, a vi fakihi ste kao ljekari!


3. Objektivno sagledavajuci vrijeme u kome je živio Ebu Hanife i njegove aktivnosti na polju hadisa, mora se priznati da, doista, neki hadisi nisu došli do njega. To ne treba da cudi ako znamo da ni svi ashabi koji su živjeli sa Poslanikom, s.a.v.s, nisu znali sve hadise,niti su ih sve od njega prenosili. U nekim predjelima islamske države prenošen je i prakticiran odredeni hadis, a u drugima nije, zavisno od ashaba koji prenosi doticni hadis. Nema nijednog ashaba koji je memorirao i prenosio sve hadise od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.!

Tako se pouzdano zna da je bio nepoznat hadis o džizji za vatropoklonike ili hadis o kamati za Omera, r.a, sve dok ga o tome nije kasnije obavijestio Abdurrahman b. Avf, niti mu je bio poznat hadis o traženju dozvole za ulazak u kucu, dok ga sa njim nije, nakon smrti, izvijestio Ebu Musa el-Eš'ari, r.a. Takode, on i Abdullah b. Mes'ud, r.a, nisu znali za hadis o tejemmumu, dok ih o tome nisu obavijestili Ammar, r.a, i drugi ashabi. Aiša, Abdullah b. Omer i Ebu Hurejre, r.a, iako prenose najviše hadisa od Allahovog Poslanika, s.a.v.s, nisu znali hadis o meshu, dok ih o tome, nakon Vjerovjesnikove, s.a.v.s, smrti nisu upoznali Alija i Huzejfe, r.a. Hadis o zabrani privremenog braka bio je nepoznat Abdullahu b. Abbasu, r.a, dok ga o tome nisu upoznali ostali ashabi!


Takvih primjera prepuna je islamska literatura. Da li se zbog toga sumnjalo u ashabe?! Naprotiv!!! Da li su zbog toga nazvani nepoznavaocima hadisa Allahovog Poslanika, s.a.v.s?! Naprotiv!!! Kako, onda, i po kojoj logici, optuživati Ebu Hanifu ako nije poznavao sve hadise Vjerovjesnika, s.a.v.s?!!!

4.- Ebu Hanifini kriteriji pri primanju i prenošenju hadisa bili su, doista, rigorozni. Ovom prilikom spomenut cemo samo neke:


A/ Da ne oponiraju Kur'anu. Ako su predaje oponirale jasnom tekstu Kur'ana, on je takve predaje ostavljao i nije ih uopce koristio.

B/ Da ne oponiraju opcepoznatom sunnetu.


C/ Da ne oponiraju slicnom hadisu.

D/ Da ravija ne postupa suprotno hadisu koji prenosi


E/ Da niko od prethodnih strucnjaka u hadisu nije kritikovao taj hadis.

F/ Da hifz/memorija prenosioca hadisa bude konstantna od momenta kada je hadis cuo do momenta predaje hadisa drugome


G/ Da se predaja u odnosu na druge ne karakterizira po bilo kakvim dodacima, bilo u lancu prenosilaca ili tekstu hadisa!
Obzirom da se drugi muhaddisi ili fakihi nisu složili sa svim ovim strogim kriterijima i da su bili blaži u prihvatanju i prenošenju predaja, oni su prenijeli i zabilježili veci broj hadisa, što uopce ne znaci da Ebu Hanife nije poznavao te predaje! Bitno je to znati kako se ne bi padalo u greške u koje padaju oni koji to ne znaju, vec bez argumenata ili sa vidljivom pristrasnošcu, napadaju ovog vanrednog imama!
Zanimljivo je analizirati neka šerijatskopravna rješenja do kojih je došao Ebu Hanife. Za znatan broj tih rješenja mnogi,neupuceni u široku lepezu Ebu Hanifinog poznavanja hadiskih znanosti, smatraju da ih je donosio iz svoje glave, a ne na temelju sunneta Allahovog Poslanika, s.a.v.s.!

Uzmimo za primjer samo dizanje ruku u namazu. Po hanefijskom mezhebu to se cini samo jedanput i to prilikom stupanja u namaz, tzv. iftitahi-tekbir. Na cemu Ebu Hanife temelji taj svoj stav: na analogiji ili na hadisu? Pogledajmo:
Kada se jednom prilikom Ebu Hanife sastao sa poznatim El-Evza'ijem, on ga je upitao: Zašto vi ne dižete ruke prije odlaska na rukju i nakon dizanja sa rukjua?! Ebu Hanife mu je odgovorio: Zato što o tome nema nijedne autenticne predaje od Vjerovjesnika, s.a.v.s.! El-Evza'i je odmah reagovao: Kako nema kada je meni Zuhri prenio od Salima, on od svog oca, a on od Vjerovjesnika, s.a.v.s, da je on dizao ruke kada je stupao u namaz, prije odlaska na rukju i prilikom vracanja sa rukjua! Ebu Hanife mu je na to odgovorio: Meni je prenio Hammad, od Ibrahima, on od Alkame i El-Esveda,


a njih dvojica od Abdullaha b. Mes'uda, r.a, da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, dizao ruke samo pri stupanju u namaz i da to više nije cinio do završetka namaza! El-Evza'i tada rece: Ja tebi prenosim od Zuhrija, on od Salima a on od Ibn Omera, r.a, a ti meni kažeš: Prenio mi je Hammad od Ibrahima ?! Tada mu Ebu Hanife rece: Hammad je bolji fakih od Zuhrija, Ibrahim od Salima, a Alkame nije ispod Ibn Omera, s tom razlikom što je Ibn Omer ashab! El-Esved je vrlo vrijedan i pouzdan! A Abdullah je Abdullah! (Misleci na Abdullaha b. Mes'uda, r.a.). Nakon te argumentacije El-Evza'i je ušutio!
Spomenuti primjer nije iznesen da bi se oponiralo stavu onih koji smatraju da u namazu treba više puta dizati ruke! Naprotiv! To je ucinjeno samo za to da skepticima ucini dostupnim Ebu Hanifino poznavanje hadisa i oslanjanje na sunnet Allahovog Poslanika, s.a.v.s, kako im se ne bi poturale podvale rasute po kojekakvim izvorima.

(kraj u sljedecem broju)